DOING BUSINESS IN BOSNIA: Jesu li ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini odučeni od posla?

Ivor Car

7. studenog 2012.

DOING BUSINESS IN BOSNIA: Jesu li ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini odučeni od posla?

Bosanskohercegovačku svakodnevnicu u poslovnom smislu pokušala je za prijateljski nam Radio Sarajevo opisati mlada sarajevska poduzetnica Alida Vračić. U samo tjedan dana prikupila je zavidan broj primjera koji zorno pokazuju zašto je Bosna i Hercegovina tako neefikasna i već godinama na rubu ekonomskog sloma te zašto je ta država prema indikatorima lakoće poslovanja na nezavidnom 126. mjestu, odmah ispred Etiopije. Možda će netko misliti da je sve što ona piše iskarikirano ili barem malo pretjerano, ali poznajući stanje u BiH uvjereni smo da je sve opisano otprilike baš tako

Svake godine Svjetska banka objavljuje indikatore lakoće pokretanja biznisa te opšte poslovne klime u zemljama kao što je naša. U 2012. godini, najuspješniji je Singapur, mi se nalazimo na 126. mjestu, a odmah iza nas je Etiopija. Najveći problem u BiH nije samo neefikasna država, nego činjenica da su i ljudi koji žive u njoj odučeni od posla u svi oblicima.

Priča koja slijedi je bh. svakodnevnica. Neobjašnjivi otklon od bilo kakavog zdravog odnosa prema ideji o radu, koji nas je stvorio, zaradi i poslovnosti koja to prati zahvatila je privatni, kreativni, mladi i onaj jedini dobri preostali dio nas.

Dan prvi: Kartonske kutije

Selim se. Potrebne su mi kutije za selidbu. Odlučila sam potražiti nove i kupiti ih. Pretražujem internet, pokusavam pronaći bh. kompaniju u blizini Sarajeva koja se bavi ambalažom. Postoji i blizu je. Vozim se, stižem u veliku fabriku kartona. Izgleda impresivno. Dočekuje me sekretarica, kaže da mi ne može pomoći, oni to ne rade, niti zna ko radi ili kako ih mogu pronaći. OK, tražim menadžera prodaje, nadajući se nekim pametnim odgovorima. On stiže. Vrlo pospanim glasom (10 je sati ujutro), kaže da ne mogu pomoći, ne znaju gdje da potražim to što tražim, jesam li pogledala na internetu, ima toga van BiH! Na moje pitanje, kako je moguće da ne znate, pa to je vaša industrija, pokazuje mi izlaz. Iza mene ostaje velika fabrika kartonske ambalaže, a ja odlazim bez kutija.

Dan drugi: Iz Sarajeva u Sarajevo za 34 dana

Vodim malu firmu. Potreban nam je biro materijal (olovke, notesi, spajalice, papiri, itd). Tražimo firmu. Nažli smo je, ali njihova web-stranica zahtijeva da se katalog poruči. Poručujemo ga. Dostava kataloga traje sedam dana (iz Sarajeva u Sarajevo). Čekamo, stiglo je. Izabrali smo proizvode, tražimo cijene, nema ih. Poziv kompaniji otkriva da cijene ne postoje i da se i one čekaju sedam dana. Po primitku cijena narudžba se moze izvršiti, a isporuka traje još dvadeset dana. Ukupan broj dana za naružbu uredskog materijala u BiH traje 34 dana.

Dan treći: Tužbalice u liftu

Hladno je. Nestalo je plina. Sarajevogas zatvorio je dimnjak. Kućni savjet nije se sastao četiri mjeseca i čitava zgrada se smrzava. Ljudi se sreću u liftu i žale se jedi drugima, ljuti su. Ništa se ne dešava. Sarajevostan kaže da nije nadležan. Sarajevogas ne želi izdati odobrenje za dimnjak. Hladno je. Svi šute. Stari, umorni penzioneri pale peći na struju. Drugi su ljuti, ali ne čine nista, odustaju nakon par poziva koji završavanju klasičnom muzikom koja je zamijenila odgovore i rješenja. Hladno je.

Dan četvrti: 11:15 – Neću doći na sastanak

Tražimo dizajnera za web-stranicu. Kontaktiramo jednog po preporuci. Dogovorimo termin sastanka. Pošaljemo po njegovom zahtjevu opis ideje te mogućnosti koje želimo postići. Ozbiljni smo i trudimo se što bolje prezentirati zamisli te sarađivati s njim. Pošaljemo i budžet koji želimo investirati u dizajn. Sastanak je zakazan prije tri dana. Vrijeme sastanka 11:00. Čekamo. E-mail stiže u 11:15, javlja da neće doći.

Dan peti: Otkaži usluge, svejedno nam je

Mobitel je isključen. Razlog nepoznat. Na putu sam i ne mogu nikoga zvati. Imam problem, ne znam šta da radim. Dolazim do interneta i nalazim broj svog operatera, zovem ih. Mlađa ženska osoba uvjerava me da moram ispuniti formulare koji će biti dio njihove arhive da bi zatim pokrenula postupak kojim će uključiti telefon. Ne zna razlog isključenja. Objašnjavam joj da sam na putu, telefon mi ne radi, svi dugovi su izmireni i želim dobiti bazičnu uslugu na koju smo se obostrano obavezali, koristiti telefon! Ne, objašnjava, prvo ide forma, onda sve ostalo. Kaže da ponesem ličnu kartu. Dva dana poslije otkrivena je njihova greška. Otkazala sam njihove usluge. Niko me nije pokušao odvratiti od toga, uvjeriti me da im je svaki klijent bitan, niti je uputio izvinjenje. Prilikom raskida ugovora morala sam potpisati tri formulara.

Dan šesti: Knjiga ima, ali nema

Želim poručiti knjige iz BiH. Koristim online servis. Sretna sam, jer imaju naslov koji želim. Poručujem više komada. Forma je poslana i dobijam e-mail da je naruždba uredno prošla, te da mogu očekivati knjige u toku pet radnih dana. Radujem se. Želim taj naslov, ali mi je drago da to mogu nabaviti i u BiH. Prolazi pet dana. Prolazi sedam dana. Zovem knjižaru. Pitam za svoju naruždbu. Kažu javiće se. U 7 sati poslijepodne stiže e-mail. Vaša narudžba # 100015450 je promijenjena. Novi status narudžbe je: Na čekanju, nema knjiga.

Dan sedmi

Sedmi dan Bog se odmarao od stvaranja svijeta.


Alida Vračić

* Autorica je izvršna direktorica think-tanka Populari. Vjeruje da je rad stvorio čovjeka.

Lupiga.Com via Radio Sarajevo