AUTORICE I AUTORI KOJE BI ŽELJKA MARKIĆ ZABRANILA: „A da izbacimo i tog Edipa, samo stvara probleme?“
Željka Markić sa svojom udrugom „U ime obitelji“ ponovno je u pokušaju nametanja svojih nazadnjačkih svjetonazora cjelokupnom društvu. Ovaj put u javnost je dospjela njena lista nepoćudnih lektirnih naslova, koja je u ime udruge poslana kao primjedbe i prijedlozi na Nacrt prijedloga predmetnog kurikula Hrvatski jezik.
„Potrebno je u cijelosti dobro revidirati popis lektirnih naslova, te izbaciti sve koji su štetni za duševno (emocionalno), duhovno i intelektualno zdravlje učenika jer je njihov izbor u sukobu s ishodima međupredmetne teme Zdravlje koja govori o ovim vrstama zdravlja i skrbi; djela neprimjerena nastavi tematski, sadržajno i jezično (perverzije, pornografija, pedofilija, vampirizam, kanibalizam…vulgarizmi) jer su u suprotnosti s principom primjerenosti dobi učenika i njihovu kulturnome i životnom iskustvu, koji se utvrđuje u kurikulu kao bitan za izbor djela; djela koja su ispunjena vulgarizmima jer krše estetski kriterij i u suprotnosti su s traženjem poštivanja uljuđenog komuniciranja i bontona u nastavi; te djela koja mlade navlači na teme seksualnosti i svih mogućih devijacija na tom području i uz to obrađene tako da će mladi prije steći ovisnost o pornografiji, nego želju za čitanjem klasika i proširivanjem spoznajnih vidika, što je suprotno odgojnoj dimenziji škole i nastave hrvatskoga jezika“, podučava udruga „U ime obitelji“, a s obzirom na shvaćanja Željke Markić i ove udruge, jedino što čudi je to što se na listi „nepoćudnih“ našlo tek osam autora, odnosno njihovih djela. Pored svjetskih klasika, Patricka Suskinda, Harukija Murakamija i Marguite Duras, na listi su se našli i Silvija Šesto („Debela“), Zoran Ferić („Anđeo u ofsajdu“), Kristian Novak („Črna mati zemla“), Dubravka Ugrešić („Forsiranje romana reke“) i Slavenka Drakulić („Mramorna koža“). Vjerojatno je ovo tek početak cenzorskih namjera.
Kontroverznoj udruzi, dakle, sporan je i roman „Forsiranje romana reke“, za koji je 1988. godine Dubravka Ugrešić dobila tada izuzetno relevantnu NIN-ovu književnu nagradu za najbolji roman godine. Ugrešić danas živi u Amsterdamu, a Hrvatsku je napustila devedesetih godina, nakon što je izložena nizu orkestriranih medijskih napada. Danas se to uvijeno naziva „političkim razlozima“. Književnica koja je za 2016. godinu dobila prestižnu međunarodnu nagradu „Neustadt“, koju nazivaju i „američkim Nobelom“, u medijima rijetko istupa, a za Lupigu je detaljno komentirala najnoviji napad.
"Istomišljenici Željke Markić i ministra Hasanbegovića marljivo djeluju već dvadeset i pet godina, a ovi što su se tek sada probudili i ne mogu više odrediti koje je stoljeće vani, ti su, čini se, u velikom problemu" - Dubravka Ugrešić (FOTO: Wikipedia)
„Više me začuđuju reakcije medija i kulturnjaka, a najmanje Željka Markić. Naime, i Željka Markić i novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović izbor su određenih političkih grupacija hrvatske sredine, i oni se u tom smislu ponašaju konzistentno. Oni se nisu nametnuli, njih je ipak izabrao određeni broj ljudi da budu njihovi predstavnici. Ako dvadeset i pet godina pratite hrvatsku kulturnu scenu, ako se prisjetite 'lova na vještice', ministrice Vesne Girardi-Jurkić, autorice znamenitog naputka o čišćenju knjižnica, koji se u praksi pretvorio u paljevine knjiga, a da pritom nitko nije reagirao, osim novinara Feral Tribunea i kasnije Ante Lešaje, koji je o tome napisao knjigu; ako se prisjetite rehabilitacije Mile Budaka i njegove književnosti, koja je završila time da se neke ulice i škole zovu njegovim imenom; ako se dalje prisjetite ministrice Ljilje Vokić i njezina ministrovanja; ako se prisjetite Vinka Nikolića, autora pamfleta 'O ustaškoj književnosti' i pomoćnika Mile Budaka, koji je dočekan u hrvatskom kulturnom životu kao prava zvijezda, i koji je bio član Hrvatskog sabora; ako se prisjetite da su novu kulturnu praksu, koja se zvala 'hrvatska duhovna obnova', složno podržavali brojni učitelji, izdavači, profesori na fakultetima, HAZU, mediji, novinari, televizija, urednici, kritičari i kolege pisci, onda je zaista krajnje cinično i licemjerno čuditi se rezultatima“, kaže Ugrešić poentirajući da su i Markić i Hasanbegović posve zakoniti rezultati davno započete hrvatske duhovne obnove i da su izabrani kako bi dovršili i polirali Tuđmanov državni kulturni projekt.
„Ne treba se čuditi njima, ja se čudim onome koji je nakon četvrt stoljeća šutnje i polucenzure odlučio staviti moj roman u kurikulum. Nije problem u Željki Markić, nego u onom dijelu hrvatske javnosti koji se tek sada prisjetio da nešto ipak nije u redu. Jer istomišljenici Željke Markić i ministra Hasanbegovića marljivo djeluju već dvadeset i pet godina, a ovi što su se tek sada probudili i ne mogu više odrediti koje je stoljeće vani, ti su, čini se, u velikom problemu“, zaključuje poznata književnica čija su djela prevedena na gotovo sve europske jezike, a za svoj je rad nagrađena brojnim prestižnim nagradama, poput „Meše Selimovića“, „Ksavera Šandpora Gjalskog“, švicarske nagrade za najbolju knjigu eseja, njemačke nagrade „SWF-Bestenliste Literaturpreis“ i „Heinrich Mann“, talijanskih nagrada, austrijskih …
Slavenku Drakulić, čije su knjige prevedene na dvadesetak svjetskih jezika, s ovom smo informacijom zatekli na jednoj konferenciji te nam je kratko izložila svoj stav.
"Kod nas nedostatak znanja i kvalifikacije očito nije prepreka za prosuđivanje umjetnosti" - Slavenka Drakulić (FOTO: Novilist.hr)
„Gospođa Markić, naravno, ima pravo izraziti svoje mišljenje, odnosno tražiti u ime svoje udruge da se neke knjige izbace iz popisa. Isto takvo pravo ima i Udruženje dimnjačara ili ljubitelja sijamskih mačaka. Druga stvar je da ona ta djela proglašava pornografskim, za što ne vjerujem da je dovoljno kvalificirana. No, kod nas nedostatak znanja i kvalifikacije očito nije prepreka za prosuđivanje umjetnosti“, rekla je za Lupigu Drakulić, čiji „Smrtni grijesi feminizma“, knjiga izdana 1984. godine, slovi kao prva feministička knjiga u istočnoj Europi.
Profesor hrvatskog jezika i književnosti te jedan od najčitanijih domaćih književnika posljednje dvije decenije, Zoran Ferić, na listi „nepodobnih“ našao se sa svojom zbirkom priča „Anđeo u ofsajdu“. Za Lupigu je pristao objasnio što misli o ovoj listi.
„Teza da školska lektira može navući mlade ljude na ovisnost o pornografiji i svim mogućim devijacijama danas mi se čini naprosto suluda. U našoj suvremenosti može se do najžešće pornografije doći samo jednim klikom miša, a to je dostupno i mlađoj djeci ako imaju kompjutor. Lektira, bojim se, tu ne može imati ozbiljnu ulogu. Osim toga, teza da umjetnička djela mogu na učenike djelovati štetno i navući ih na ovisnost, predstavlja bezobrazno negiranje umjetničke slobode koja mora biti jasna i razumljiva i mladim ljudima“, kaže Ferić objašnjavajući kako sama ideja da se sastavlja nekakav indeks nepoćudnih umjetničkih djela i da im se negira njihova umjetnička priroda te da ih se svodi na pornografiju društvo vraća u vrijeme prije prosvjetiteljstva, i opasno podsjeća na inkviziciju.
"Najbolje da izbacimo i tog Edipa jer samo stvara probleme. Uz njega moramo objašnjavati i taj Edipov kompleks, a to je već jako klizav teren." - Zoran Ferić (FOTO: Novilist.hr)
„Ova riječ nije pretjerana. To je baš to, inkvizicija. Ovakvim 'pročišćavanjem' lektire Željka Markić i njena udruga sramotno podcjenjuju djecu i doista mi nije jasno da ovako nešto mogu potpisati nastavnici s iskustvom predavanja u školi. Već na prvom satu lektire trebalo bi im biti jasno što to djecu u pubertetu najviše zanima. Uskraćujući im sadržaje 'djela koja mlade navlače na teme seksualnosti' škola im zapravo uskraćuje ono što ih najviše zanima. U srednjoj školi, dakle između njihove petnaeste i devetnaeste godine ti će mladi ljudi doživjeti prva seksualna iskustva. Hoćemo li im uskratiti i literarne obrade teme prema kojoj gaje najveći interes? Je li to pedagoški? Naravno da nije. To je zabijanje glave u pijesak“, objašnjava Ferić, koji i sam ima iskustvo predavanja u srednjim školama, dodajući kako o pitanjima seksualnosti moramo moći govoriti s mladim ljudima na razne načine, pa i preko literature.
„Hoće li se udruga Željke Markić zaustaviti na tome da onemogući predloženim djelima da uđu na nekakav prošireni popis lektire ili će ići dalje? Jer, tu itekako ima štofa. Hoće li iz čitanki ispasti Pupačićeva pjesma 'Zaljubljen u ljubav'? Hoćemo li izbaciti 'Pjesmu nad pjesmama'? Ili, kako ćemo djeci objasniti da je Edip legao sa svojom majkom i napravio joj četvero djece? Najbolje da izbacimo i tog Edipa jer samo stvara probleme. Uz njega moramo objašnjavati i taj Edipov kompleks, a to je već jako klizav teren. Što ćemo s Euripidom, Racineom ili Flaubertom? Sve sama jebačina, preljub i nasilje“, zaključuje Ferić.
Na udaru se ponovno, kao i prije tri godine kada je bila izložena napadima, našla i Silvija Šesto, poznata književnica. „Cenzorima“ se ne sviđa njena knjiga „Debela“.
"Vrši se pritisak na jadne učiteljice kojem one podliježu s obzirom da je ta udruga vrlo dobro organizirana i ima svoje predstavnike u skoro svakom školskom odboru" - Silvija Šesto (FOTO: Lupiga.Com)
„Taj popis nepoćudnih autora, to dobro društvo koje predvodi moja skromnost, to metodologijom 'javne rasprave' odavno kruži mejlovima upućenim učiteljicama i učiteljima, a kako sam doznala od jedne profesorice, poslano je i s adrese ministarstva znanosti, od izvjesnog profesora koji radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje, a koji je, moguće, i član udruge 'U ime obitelji'. Na taj način, kao i s ranijom aferom 'Bum Tomica', događa se isto - vrši se pritisak na jadne učiteljice kojem one podliježu s obzirom da je ta udruga vrlo dobro organizirana i ima svoje predstavnike u skoro svakom školskom odboru. U Zagrebu još nekako, ali izvan Zagreba ljudi su u strahu, a o organiziranosti tih nekih udruga najbolje govori i to što je podosta škola jučer u 18 sati imalo roditeljske sastanke. Dakle, baš u vrijeme kada se održavao prosvjed“, rekla nam je Šesto, koja ističe kako se nema potrebu braniti od ovakvih napada, jer je njena knjiga objavljena prije 14 godina, u doba kada nije bilo mobitela, a na natječaju gdje je prijavljena pod šifrom, dobila je nagradu Ivana Brlić Mažuranić i kasnije stavljena na „časnu listu IBBY-a“, dok je istoimena kazališna predstava odigrana više od 400 puta.
„U lektiru nije stavljena mojom voljom, već odlukom stručnjaka“, zaključuje Šesto, pitajući se kako, primjerice, činjenica da knjižničari u osnovnim školama i po sedam godina ne dobivaju ni lipu za lektiru, u ovoj zemlji nikada nije tema.
"Žao mi je što je netko tko očigledno ne čita previše uzeo sebi za pravo da na tako zlonamjeran način sudi o romanu" - Kristian Novak (FOTO: crnamatizemla.com)
Kristian Novak, dobitnik renomirane nagrade Tportala za najbolji roman 2014. godine, također se našao na popisu „nepoćudnih“.
„To je tužno. I sam sam roditelj pa sam apsolutno otvoren za rasprave o tome što jest, a što nije primjereno djeci. Sigurno ne mogu biti kompetentan komentirati je li moja knjiga primjerena ili nije. Ono što me ljuti je da su knjigu stavili u kontekst promoviranja pedofilije i pornografije, a svatko tko je čitao knjigu ne može o tome nimalo dvojiti, jer je tu moralni kompas vrlo jasno postavljen. Žao mi je što je netko tko očigledno ne čita previše uzeo sebi za pravo da na tako zlonamjeran način sudi o romanu“, kratko je komentirao Novak.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Montaža
Šuvar valjda 75?