
Ana Lukac
07. 07. 2012.
Dobro je, doma sam
„Jebem ti općinu, otvaraj vrata!“ Tako je započeo moj radni dan. Svježim krmeljima umivena, lasiju svezanih u nešto što bi moglo imati veze s repom, odjevena u crninu jer takve mi je boje duša, nekako sam oteturala iz trošnih vagona s perona jutra na slijedeću stanicu mog transfera na putu za posao: autobus. U njemu je uslijedilo sučeljavanje s napaćenim licima proletarijata. Svi oni nose pečat, razapet na tom pročelju, njihove oči nalik su na progonjene srne, u njima se ogleda osteoporoza…

















