Baš nešto razmišljam o tim ulicama, odnosno da budem točniji o nazivima ulica. Je li baš bitno po kome ili čemu je ulica dobila ime? Jesmo li možda na dobar način zahvalili recimo Vukovaru, nazvavši po njemu jednu veliku i bezličnu zagrebačku ulicu, po kojoj uzgred rečeno na svakom semaforu moraš dati kunu onim ljudima koji tamo zarađuju svoj kruh, a koje ti izbjegavaš kako ih ne bi pogodio s autom? Jesmo li zahvalili Gaju na našem pravopisu i nacionalnom identitetu, davši mu ulicu okruženu zgradama u katastrofalnu stanju, ulicu koja je postala sinonim za prostituciju (ukoliko bi se to uopće moglo tako nazvati) u Zagrebu?
Možda smo jedino zahvalili Josipu Sermageu, počastivši ga mojim prisustvom tamo. No, zašto?

Na nedavno sprovedenoj anketi na ovoj stranici većina ispitanika je odgovorila kako bi se Janici za njene medalje odužila tako što bi neku uličicu ili trgić, nazvalo po njenom imenu. Šta ima ona od toga? Može se ići šetati ili svojim prijateljima pokazivati svoju ulicu, pa pričati unucima kako je ona nekad ....

Pitam se nije li onaj sistem u New Yorku i u još jednom našem otočnom mjestašcetu, stvarno dobar. Sve je po broju. Istina da dolazi do zabune kad recimo šalješ razglednicu pa nisi siguran da li izabranica tvog srca stanuje u 29 ili 129 ulici, a jako ti je bitno da joj pošalješ svoju ljubav i da je ona pronađe u jednom ofucanom i upaljačima skurenom poštanskom sandučiću, a sve preko ruku od rajkijica pijanog poštara. No život ide dalje i naći ćemo se u 53 ulici.

Jako je recimo bitno to što je Gradsko vijeće grada Sv. Ivana Zeline odlučilo da se ulici koja počinje na cesti za Selnicu Psarjevačku iza mosta preko rijeke Zeline i ide prema sjeveru, određuje naziv ROMANIĆEVA ULICA. Uhh, velika stvar za Romanića!
U našem glavnom gradu postoji i komisija koja se bavi imenovanjem ulica i ostalih gradskih prostora, a zove se simbolično: Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova. S tim u vezi navodim i izvješće s nedavno održane sjednice. "Prijedlog stanovnika da se nova ulica u naselju Ježdovec nazove Prkanjski put, o čemu su mišljenja bila oprečna. Predsjednik vijeća gradske četvrti Novi Zagreb-zapad Josip Imprić tvrdio je da je taj naziv odavno ukorijenjen u govoru tamošnjih stanovnika, dok su članovi stručne komisije upozorili da sličan naziv, Parkanj, već postoji u naselju Prečko". Zanimljivo zar ne?

Ukoliko niste znali postoje i ljudi koji se bave proučavanjem hodonima (od grčkog=imena ulica) i eponima. Već eponimi (nešto nazvano po nekoj osobi) su znanost za sebe. Ja mislim (bez uvrede) da tu možda ima onih klinaca iz one emisije "Šta djeca znaju o zavičaju". Sjećam se jedne teorije iz emisije u kojoj su bila djeca neke bugojanske osnovne škole. Pa kaže jedan:"ja mislim da je Bugojno dobilo ime tako što je bila jednom neka krava, pa ja mislim da je ta jedna krava bila, ovaj, u stvari ona je vikala buuuuu, buuuuuu, buuuuuu, a ona je inače bila i gojna(?!?) i onda tamo neki seljak šta ja znam, reko eeeee komšijaaaaa kod mene krava Buuuuugojna i onda taj komšija kad je to čuo reko da se to mjesto od tog seljaka zove Bugojno". I tako nastade ime grada moga djetinjstva. A možda sam ja ovo i izmislio.

No nije sve šala. Sjetimo se napetosti koja je vladala kada su u Istri neke ulice dobijale talijanska imena, što su drvljem i kamenjem obasuli pripadnici hrvatske desnice.
Ili recimo slučaji na Kosovu kada su 1990.g. ulicama dodijeljena tipično srpska imena što je izazvalo popriličan revolt albanskog stanovništva.
No ovo već zajedno s hrvatskim mijenjanjem zadnjih 12 godina, prelazi u ozbiljne priče, a to ne želim.
Kako bih preokrenuo priču, reći ću vam kako Srbi imaju internet stranicu na kojoj se mogu naručiti ulične table s naručenim imenima ulica.

Nego mislio sam kako ću ja jednom kad porastem i postanem najveći hrvacki (nije greška) tajkun, napraviti sebi jedno pet-šest zgrada negdje na nekoj livadi na periferiji Zagreba. Kad ih napravim ograditi ću ih s dvometarski visokom ogradom. Unutar te ograde ću napraviti prave ulice, ono avenije i trgove i onda ću im dati imena kako mi se god sprdne i svaka dva metra ću stavljati table s njihovim imenima (koje ću naručiti od onih Srba, ali na hrvackom (gle nije greška) i na latinici), čak i to s njihovim različitim imenima.
Ne bi bilo ni loše zajebat onoga Bregovića. Isto u tom svom tajkunskom velegradu u metropoli dati njemu jednu aveniju. Mislim ne da mu je dam za posve, to nije u duhu tajkunske tradicije. Nego sam mislio onako dati aveniji njegovo ime, pa recimo: "Bulevar Gorana Bregovića". Onda uzet njegov broj mobitela, a to neće biti problem jer ću biti hrvacki (opet nije greška) tajkun i sve će mi biti dostupno, pa i zvijezde s neba. Onda nazvat starog Gogu, reći mu šta sam napravio i pjevat mu:

Mislio sam da se zvijeri boje,
ove vatre koja trag mi prati,
i to sam mislio.
A sad nosim kako mi ga skroje,
po meni se ništa neće zvati,
po meni se ništa neće zvati,
la la la la, la la la la la la.

Zablude sam, evo, prestao da brojim,
nemam kome da se vratim kući,
nemam kome.
Dokle pjevam, dotle i postojim,
prijatelji bivši, prijatelji budući,
prijatelji bivši,
pamtite me po pjesmama mojim,
la la la la, la la la la la la