Ne zna se što ulijeva više nelagode: osuda kojom je gradonačelnica Crikvenice javno napala bošnjačko kulturno društvo zbog plesa, ili isprika na koju je bio prisiljen predstavnik crikveničke bošnjačke manjine, ili možda ton izvještaja objavljenih u medijima, ili, pak, represivna atmosfera koju ilustrira ovaj naizgled kampanilistički, a uistinu duboko zloslutan incident. U svakom slučaju, zabrana i otkazivanje nastupa Bošnjačkog kulturnog društva Sevdah iz Zagreba simptom je ozbiljnoga društvenog poremećaja kojemu se svatko kome je stalo do slobode dužan nedvosmisleno suprotstaviti.

A o čemu se zapravo radi? U nedjelju oko 14 sati portal riječkog Novog lista izvijestio je kako je Bošnjačko kulturno društvo Sevdah „izvršilo čin izrugivanja hrvatskim braniteljima te ozbiljno narušilo čast i ugled Crikvenice i svih građana“. Novinar Robert Šimonović, trudeći se čitatelja uvjeriti kako je i sam ogorčen, potom otkriva što se dogodilo: „Naime, prije nastupa koji je kulturno-umjetničko društvo trebalo održati u dvorani Zora u sklopu Večeri bošnjačke kulture, članovi društva su izveli užičko kolo“. 

Dakle, „izveli užičko kolo“!?! Strašno. Odmah da se ureduje!

I uredovalo se. Priležni izvjestitelj, ne časeći ni časa, prenosi priopćenje vršiteljice dužnosti gradonačelnice Crikvenice Ivone Matošić Gašparović, koja je, objašnjava da ne bi slučajno promaklo, „oštro osudila ovaj čin“. 

„Grad Crikvenica i ja osobno ograđujemo se od ovog događaja“, objavila je HDZ-ova uzdanica Matošić Gašparović, ne objašnjavajući kako to ona zna da se baš cijeli grad ograđuje. 

„Odmah po saznanju za ovaj incident, u dogovoru s organizatorom Večeri bošnjačke kulture, kulturno-umjetničkom društvu je zabranjen nastup u dvorani Zora. Također, s obzirom na to da sam trebala održati pozdravni govor, odbila sam sudjelovanje. Grad Crikvenica uvijek je bio otvoren prema svima, uvažavajući kulturu, tradiciju i raznolikost svih naših sugrađana i gostiju. Međutim, ovakav čin oštro osuđujem i zahtijevam javnu ispriku svim braniteljima i građanima Crikvenice od strane svih koji su sudjelovali u ovom nemilom događaju”, priopćila je svekolikoj javnosti. 

Mjesto plesnog zločina, sve sa crikveničkim srcem za goste (SCREENSHOT: GoogleMaps)

Aha, shvatili smo, „grad Crikvenica je uvijek bio otvoren prema svima“ jer „naročito uvažava kulturu, tradiciju i raznolikost svih građana i gostiju“, a sada smo vidjeli da ta navodna otvorenost očito ne uključuje ples. Jer, „odmah po saznanju“ – tako inače piše policija, rjeđe gradonačelnice – Sevdahu je „zabranjen nastup“, a gradonačelnica je demonstrativno „odbila sudjelovanje“, pa „oštro osuđuje“ i „zahtijeva javnu ispriku od strane svih koji su sudjelovali u ovom nemilom događaju“. 

Kako je to samo zamislila – „od strane svih“? Da se Sevdalije postroje na crikveničkom trgu i rivi, pored kojih je i spomenik braniteljima, te jedan po jedan ničice padaju na koljena? Kabul ili Crikvenica?

No, bogme je gradonačelnica „otvorenog grada“ ispriku brže-bolje i dobila. Pepelom se požurio posuti predstavnik bošnjačke nacionalne manjine Grada Crikvenice Denis Beganović. Očito pritisnut atmosferom hajke, otkazao je odmah i nastup Sevdaha, da bi potpisnik sramotnog uratka u Novom listu gotovo sladostrasno izvijestio kako je i Beganović „zgrožen ovim činom te je građankama i građanima Crikvenice, a prvenstveno braniteljima i obiteljima poginulih branitelja uputio javnu ispriku“.

A ovako Beganović zbori: „Kao organizator 9. Večeri bošnjačke kulture i Dana Europe u Gradu Crikvenici ograđujem se javno i najstrože osuđujem ovaj čin BKUD-a Sevdah Zagreb koji je napravio u blizini spomenika hrvatskim braniteljima. Nemila scena se dogodila u podne u njihovo slobodne vrijeme, a nastup je trebao biti u 19 sati. Po saznanju za ovaj događaj odmah sam otkazao njihov nastup. Potpuno razumijem ogorčenost javnosti i naše gradonačelnice Ivone Matošić Gašparović. Ovo je zaista uvreda na čast i dostojanstvo hrvatskih branitelja, ali i za Bošnjake branitelje Domovinskog rata, a njih 1.178 dalo je život za državu Hrvatsku“. 

U ovoj suludoj priči najviše uznemiruje intenzitet negativnih sentimenata koje je izazvao jedan cupkavi ples: bijes gradonačelnice, priležnost i strah predstavnika crikveničke bošnjačke manjine, poslušnički ton izvjestitelja Novog lista ... Da nije grozničavosti, svi su ti čuvari hrvatske folklorne čistoće mogli ispasti i smiješni. 

Užičko kolo? Pa što? Srpski ples? Pa što? Nisu tenkovi, za boga miloga. I što, nekome smeta? „Gradu Crikvenici“? Kako znate, gradonačelnice? Tko je, osim vas, rekao da ga smeta? A i da mu smeta – pa što? Vi biste trebali braniti pravo da se pleše, a ne zabranjivati. I što sve nekome ne smeta ... Živimo li u slobodnoj zemlji, ili je zabranjeno plesati? U Hrvatskoj ili u Afganistanu. Branitelji su uvrijeđeni? Tko to kaže? A i da jesu – pa šta? Je li itko pitao plesače vrijeđaju li ih takve ružne uvrede? Hoće li itko pitati Užičane i Srbe vrijeđa li ih takvo neznalačko i netočno ocrnjivanje srpskoga folklora?

A mediji ... Do nedjelje navečer, vijest je prenijelo nekoliko regionalnih riječkih portala i pokoji nacionalni, uglavnom desni. Lokalni tunera.info pisao je o „taktovima koji ne pripadaju Crikvenici, Hrvatskoj, rivi i Mediteranu, a treštali su samo nekoliko metara od spomenika palim Crikveničanima u Domovinskom ratu“. Zadarski list zgražao se uskličnikom: „Plesalo se užičko kolo! Zbog izrugivanja braniteljima oglasila se i gradonačelnica“. Direktno.hr u opremi članka obavijestio je da „Stižu osude: užičko kolo pred spomenikom hrvatskim braniteljima: 'Ovo je čin izrugivanja!'“. Nijedan urednik, nijedan novinar, nitko na tim portalima očito ni trenutka nije stao i promislio: čekajte, pa je li neki tradicionalni ples na trgu uistinu zaslužio takvo zgražanje? 

Moglo bi se, naravno, naširoko izrugivati ideju da se osuđuju baš Bošnjaci koji plešu srpska kola – ako je to uopće bilo užičko kolo, jer balkanska su kola slična, i tek bi trebalo razjasniti što su to veseli zagrebački Bosanci uistinu plesali. Ali i da jesu užičko – pa bog te veselio! Zar je to razlog za takvo nedostojno, provincijalno, političko i ideološko zgražanje, kakvo bi više pristajalo Hrvatskom narodu u prvoj polovini četrdesetih godina prošlog stoljeća, nego, eto, „otvorenoj“ Crikvenici 2025. godine? Pa baš, brate, Bošnjakev... Pa ne bi li to što su baš oni zaplesali trebao biti razlog da se zastane i preispita ideološka hajka? No, nećemo dalje o tome – značilo bi to pristati na nacionalistički registar, a u njega se, iz vlastitoga medijskog i građanskog dostojanstva, ne kanimo uplitati. Što se nas tiče, Sevdalije su zaslužile aplauz, a ne padanje u pravedničku nesvijest. 

I ovo valja reći: ispriku je dužna Ivona Matošić Gašparović, a ne folkloraši Sevdaha. Ti veseli, uglavnom mladi ljudi – pogledajte im fotografiju na Facebooku – u najboljoj su vjeri iz Zagreba došli u Crikvenicu, nadajući se plesu, veselju, druženju, suncu – a dobili su kulturni šovinizam, zabranu, javno sramoćenje, nelagodu i strah. Dobio je to i gospodin Beganović, njemu je tamo živjeti, ali ne od Sevdaha, kako se, ustrašen, krenuo javno opravdavati, nego od svoje gradonačelnice i njezinog shvaćanja „otvorenog grada“. U Hrvatskoj smo, nažalost, svikli na svakojake ružne i nedopustive protumanjinske incidente; ali ovo što se dogodilo u „otvorenoj Crikvenici“, nadilazi crnohumorno „bukarisanje“ iz Mrduše Donje: ovo je hajka zaogrnuta plaštem moralističke pravednosti; tu iza proeuropske maske viri gola represija. Crikveničani, iskažite svoje nezadovoljstvo, ne dajte svoj grad i njegovu slobodu. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: BKUD Sevdah Zagreb/Instagram

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.