Vjerovali ili ne postao sam kao onaj neradnik edo_maajka – mora me se silom tjerati da napišem kolumnu i još sam k tome opet posjetio onu jamu bez dna, zvanu neaktivni kolumnisti, a to se ni meni samome nije svidjelo. Dakle red je da nešto napišem, ali nemojte vi malobrojni koji ćete uopće pročitati ovo misliti kako je riječ o nečemu isforsiranom, kao što je to slučaj kod neradnika Ede (šala mala Edo). Nešto me je stvarno potaklo da napišem par riječi, koje ću okarakterizirati s pridjevom "isprazne“, baš kakva je i tema o kojoj ću pisati.
Prvo sam mislio to napisati kao novicu, ali sam odustao, jer ono što većinu drugih zanima u tom događaju mene baš i ne dira previše, pa bi ta novica bila šuplja, a kako je kolumna pravo mjesto gdje mogu pisati o čemu god hoću, odlučih da će ovo biti kolumna. Dakako, govorimo o Euroviziji ili Eurosongu ili kako već. Točnije, riječ je o glasanju na Euroviziji ili Eurosongu ili kako već.
Nevjerojatno je, ali istinito, da svake godine kada pogledam tu predstavu unaprijed znam tko će kome dati koliko glasova. No, prije sam mislio kako je to stvar politike, ili u najmanju ruku nekog simpatizerstva prema određenim državama (sjetite se prvog nastupa Bosne i Hercegovine kada su gotovo svi zemlji koja je propatila teška ratna zvjerstva dali poneki glas, vjerujem uopće ne uzevši u obzir kvalitetu izvedene pjesme!), ali ovaj televoting lagano baca te teorije u vodu. Ipak usprkos televotingu neke stvari se unaprijed mogu očekivati.
A slušam ovog Nijemca koji je komentirao Eurosong na televizijskoj kući 1ARD. On sve to svodi na dobrosusjedske odnose, pa mu onda nije najjasnije kako je Turska dala 12 bodova BiH, jer oni nisu susjedi. Uzmimo kao primjerčić Hrvatsku, koja je od šest zemalja dobila bodove, i to sve redom prijateljske zemlje, isključujući Grčku koja je dala 1 bod i valjda se tu našla sasvim slučajno ili kakvom pogreškom. Dakle, ostaju Austrija, Irska, Turska, BiH i Slovenija. Samo dvije susjedne zemlje, ali to je i najlakše objasniti, jer i u Sloveniji i u BiH je Claudia slušana i prije samog Eurosonga, pa normalno da se nekom stvar svidjela. Jedino je izostao doprinos prijateljske nam Njemačke. Valjda smo im se u ovih godinu dana zamjerili, a i baš ih briga za nas. Gledam njemačkog Milijunaša sinoć, kad ono pitanje: koja zemlja neće ući u Europsku Uniju slijedeće godine: a) Slowenien b) Ungarn c) Slowakei d) Kroatien. Pitanje za 125 000 eura! I mislite da nisu znali točan odgovor?
Lagano je objašnjiv i primjer Rusije. Njih je zastupao već u Europi (osobito zapadnoj) poznati duo, pa je logično da su masu bodova dobili upravo zbog toga. One koje nisu dobili zbog toga, dobili su od zemalja koje su na miran način izašle iz SSSR-a (Ukrajina, Latvija i Estonija) i još uvijek s Rusijom gaje prijateljske odnose. 
Obavezna je i svakogodišnja razmjena Grci-Cipru i Cipar-Grcima. Tu je i onaj skandinavski dogovor, koji je ove godine bio osakaćen nesudjelovanjem Danske i Finske, pa su Norveška i Švedska u razmjenu morali uključiti i mali Island, u većem omjeru nego što je to bilo proteklih godina. S druge strane primjer zemlje pobjednice, Turske je jedinstven. Turci obavezno dobivaju najviše glasova od zemalja gdje ih je osim u Turskoj ima najviše, dakle to je po 10 ili 12 bodova od Njemačke, Austrije, Nizozemske, Francuske, Norveške, Belgije … Istovremeno su Turci obavezani vratiti pokoji bod samo velikoj Njemačkoj i Austriji, što je čak i njemačkom komentatoru poznata stvar. Neizostavno je i "đoranje" Nizozemska – Belgija, a Belgija je ta koja u cijeloj igri uvijek bolje prolazi jer obavezno dobije nešto i od svojih prijatelja Francuza! No, nisu sve zemlje imale televoting, jer BiH i Ukrajina su zbog loših telekomunikacijskih sustava imale zasebne žirije, a žiri k'o žiri!
Ma ima tu još pokoji primjer, ali ovo su oni najvažniji, koji su utkali u povijest ovogodišnju neviđenu lakrdiju televizijskim kamerama prenošenu iz Skonto Halla na ekrane stotina milijuna Europljana. Lakrdiju koja bi trebala biti sramota za cijelu Europu, kako za one siromašne i istočne zemlje u kojima se još uvijek peče na komunističkoj tavi, tako i za one bogate i zapadne zemlje u kojima je tava demokratska i kapitalistička. Ukoliko je postojao neki očitiji primjer ove godine, a koji sam ja nekako previdio (zbog žurbe ili zbog pomanjkanja "klikera"), molim da se Lupežima na isti ukaže putem komentara u takozvanoj "maloj školi glasanja na Eurosongu".