U zadnje vrijeme sam se opet odlučio donositi odluke. Najbitnija je angažiranje na projektu očuvanja znanja i ideja radi dobrobiti budućih generacija. Rukovodim se idejom misli i niti vodiljom: ako sam se ja zajebo, neka mi se djeca smiju. I onako znam da mala derišta neće ništa naučiti, nikakve pouke izvući.
Nisam ni ja sam, istini za volju, ruci na srce, nešto pametniji od njih. A bar sam stariji, pa nek mi u lice kažu da ovo nije istina. Kako znam svašta i svemu sam vičan imao sam velik problem. Svjestan sam da svo znanje djeci neću uspjet ostavit. Malo je vremena, a ja i nisam baš toliko dosljedan. Više sam onako na m(l)ahove. Pa sam morao malo sažeti svoje fraktalne interese i usmjeriti se na svega par stvari.

Za sve koji misle da je nacugani gradonačelnik, pri/eglupi političari i seksistički (a neprivlačni) zastupnici najgore što ih može zadesiti u životu u nekoj državi, odlučio sam se prikupljati tužne priče iz država koje su prošle ili još u riječniku niti nemaju pojam tranzicija.

Drugi vid je želja za ispitivanjem fenomena koji nas okružuju i s kojima se susrećemo u dnevniku, briljanteenu i turbo limachu. Poželite mi sreće i volje. Ono, za dobro djece. Naše i vaše.

U zadnje vrijeme se svi mi susrećemo s pojmom globalizacije. Pojam NE dolazi od hr- internet- providera globalnet, već znači ono što nas spaja i približava. Blizak terminu globalno selo, i emisiji HTV-a "Globalno sijelo".
Uostalom, svi smo bar jednom pojeli besplatan grah na račun antiglobalista, pa bi bar uopćeno trebali znati o čemu se radi.

Ono što mene zanima je praktična strana globalizma.
Za početak treba reći: globalizam nije samo Mcdonalds, i globalizam nije zaustavljiv.
Na stranu antiglobalisti koji se u Zagrebu okupljaju u Attacku i zg- parkovima (oko COCA COLINIH plastičnih (!) boca ispunjenih nečim drugim), koji na debatama o globalizmu pričaju o uništavanju okoliša, korporacijama i gladnima; globalizam kao i svaki fenomen nije niti jednostavan niti jednoznačan.
Zanimljiva priča vezana uz praglobalizam, a datira u prošlo stoljeće ide... u Sjedinjenim državama (prije nego su postale skroz licemjerne; i dok su bile oaza u koju su se useljvali svi živi; i dok je jedini uvjet za ulazak bio jednomjesečni boravak na Ellis islandu da se očistite od vaški, i da odapnete ako ste skroz u raspadanju) je živio William Sellers, profesor tehničkog fakulteta. Iznerviran činjenicom što je svaka tvornica na i u zemlji koristila pri proizvodnji strojeva različite vrste vijaka, što je popravak činilo gotovo nemogućim, a troškove astronomskim, je poveo kampanju za standardizaciju vijaka. Da ne duljim... uskoro su vijci standardizirani, a popravci mogući i izvan tvornice koja je proizvela stroj/uređaj.

Daljnji produkti globalizacije su kompaibilnosti svega i svačega. Tako sa simpom možete zvati iz svakog europskog skijališta, brijaći aparat možete uštekati u bilo kojem hotelu. A možete i surfati i tako biti u dodiru sa svijetom. U Zagrebu od 1991. postoji ZAP (zagrebački anarhistički pokret). Najviše su okupljeni oko ATTACK- a, a možete ih vidjeti s dreadlocksima i adidas tutama i patikama.
Počeci anarhizma idu daleko unatrag. Kao i avangarda, hipi pokret i dadizam nastao je i pripada jednom drugom vremenu. Ono što danas djeluje pod imenom anarhističkog pokreta i što se poziva na značenje tog pojma je isto kao i veza današnje seljačke stranke s Radićevom. Kao i pozivanje na nju/ njega. Kako je Radićeva stranka nastala i djelovala u uvjetima koji blago rečeno imaju malo zajedničkog s ovim danas, slična je situacija i s anarhistima. Globalizacija je dio ovog svijeta i neizbježna je. Njeno ohumanjivanje je nezahvalan, ali i pohvale vrijedan pokušaj.