Svako dijete već kao dijete jest jedna i neponovljiva jedinka sa svojim osobnim i osobenim shvaćanjima. Svijet jednog djeteta je nerijetko veoma skučen i nalazi se na putu od kuće do škole, od kuće do bake i djeda ili neke rodbine, a ponekad se dogodi "veliki događaj" koji sve ukućane napravi nervoznima. Danas ga nazivaju odlazak u "šoping". Naravno, ja se ovdje osvrćem na djecu koja žive i odrastaju u manjim sredinama (da li na svoju radost ili žalost, lako je reći, no da li na svoju sreću ili nesreću, već malo teže) iz jednostavnog razloga što autorica u ovom romanu autobiografskog karaktera vodi čitatelja upravo kroz svoje iskustvo odrastanja u jednoj takvoj - manjoj sredini.

Okosnicu romana čine sjećanja na, naizgled, sasvim sporedne i nebitne stvari u životu kao što su cipele, džemper, seoska gostionica ... I sami smo svjedoci da se iz djetinjstva savršeno sjećamo upravo nekih minornih (s ovog današnjeg aspekta gledano), nevažnih stvari. Djevojke, žene će se vrlo često sjećati nekih cipela. Da li onih koje su nam bile drage, ili onih koje smo željele gledajući ih u izlogu, ali su nam kupili sasvim druge, ili pak maminih s vjenčanja u kojima smo teturale po stanu maštajući o tome kako ćemo i same jednom imati baš takve ... Da, zasigurno je tako. Ali to su samo točke u sjećanjima. Od njih onda kreću grane na čitave priče i dogodovštine, koje se, eto, mogu razgranati u jedan sasvim korektno urađeni roman.

Kako sam u uvodu napomenula, i autorica u romanu nerijetko povlači paralele između svojih shvaćanja određenih ljudi i događaja ili pak ljudskih postupaka iz vremena kada im je svjedočila kao dijete te onih sadašnjih, kada već iza sebe ima poprilično životno iskustvo zrele žene i na mnogo stvari gleda oslobođena predrasuda jednog vremena u kome je kao dijete bila odgajana i podučavana.

Vjerujem, da će u romanu Julijane Matanović, u njenim opisima ukućana, dječjih razmišljanja, igara ili "nepodopština", veliki dio čitateljstva sa sjetnim osmijehom dozvati u sjećanje i vlastito djetinjstvo. Jer, ma koliko se generacijski razlikovali sada i ma koliko se vremena mijenjala, a tehnika koja bitno mijenja dječje interese, razvijala ... ipak, veliki je dio nas prošao sličnim puteljcima, padao s istih voćaka, zaspao na najčudnijim mjestima i s istim uzbuđenjem doživljavao "veliki grad" kako to opisuje i književnica u svojim bistrim, britkim i čitkim, ali za moj osobni ukus ipak malo predugim rečenicama.

Svakako, roman vrijedi pročitati. Djeluje tako da vas ugrije na onom zanemarenom području, tamo negdje oko srca.