Još od vremena slavne Agathe Christie i njenih legendarnih krimi priča poznato nam je da smještanje grupice ljudi u zatvoreni prostor (bilo brod, bilo vlak, bilo ladanjsku bogatašku kuću) prije ili kasnije rezultira krvavim zločinom. Ben Elton, također svjestan toga, za okružje svoga romana izabire prije nekoliko godina iznimno  popularan televizijski fenomen, znan po imenu reality show. Tako on desetoro svojih mladih twentysomething Britanaca smješta u jednu kuću, gdje su primorani zajedno proboraviti devet tjedana, neprestano snimani desecima kamera. Putem interneta njihova se intima bez prestanka 24 sata prenosi voajeristički nastrojenim gledateljima, a na TV ekranima nacija gladna senzacija svakodnevno gleda jednosatni izbor sastavljen od najzanimljivijih prizora pojedinog dana. Isto to gledateljstvo ima privilegiju na kraju svakog tjedna izbaciti najmanje im zanimljivog sudionika, da bi nakon devet tjedana ostao jedan koji, kao gledateljima najomiljeniji,  biva nagrađen sa pola milijuna funti. Međutim,  27. dana jedan od sudionika pred kamerama biva ubijen od strane zamaskiranog nepoznatog počinitelja. Time gledanost, naravno, dostiže neslućene razmjere, nacija je u šoku, u iščekivanju raspleta, ali  i možebitnog idućeg zločina, a TV kuća inkasira milijunsku zaradu... a na scenu stupa pedesetogodišnji policijski inspektor Coleridge, kojega čeka mukotrpna potraga za ubojicom. Coleridge osim što je iskusni policajac,  prvenstveno je duboko moralni sredovječni gospodin bačen u nemoralno hedonističko vrijeme koje niti razumije, niti mu se sviđa, a u ozračju kojega je nažalost primoran živjeti. A ponajmanje mu se sviđaju mladi sudionici reality showa, željni slave i love bez rada, koji ne vide dalje od svog pohlepnog balavog nosa i ne posjeduju ni mrvicu intelektualnog zanimanja za išta što se direktno ne tiče njihovih bezličnih egzistencija.
Elton osim što nam daje izuzetno napetu whodunit kriminalističku priču, kroz lik inspektora Coleridgea sarkastično progovara o ispraznosti mladih modernih generacija odgojenih na glupavim televizijskim programima i glazbenim spotovima, ovisnih o trgovačkim markama i gladnih slave i novca. Roman obiluje ciničnim i duhovitim inspektorovim opservacijama modernog svijeta ogrezlog u nemoralu i hedonizmu, u kojemu se ljudi poput njega mogu izbrojati na prste i koji ostatku svijeta izgledaju anakrono i ridikulozno, a ustvari predstavljaju malobrojne oaze morala u društvu. Roman je konstruiran tako da čitatelj prati policijsku istragu koja se provodi kronološkim pregledavanjem video kaseta na kojima je snimljen reality show, od prvog dana nadalje, tako da mi postepeno upoznajemo sudionike showa kroz njihovo druženje i razgovore, a tek sredinom romana, kada inspektor pregleda kasetu sa snimljenim 27. danom, saznajemo koji je od sudionika žrtva ubojstva.  Time je Elton iznimno uspješno postigao gradaciju napetosti, koja svoju kulminaciju doživljava Coleridgevim završnim razrješenjem zločina uživo pred televizijskim kamerama, čime on ironijom sudbine ustvari postaje najveća zvijezda showa kojega duboko prezire. A mladi sudionici reality showa svi redom bivaju žrtve nemoralnog televizijskog medija čije bezgranične manipulativne moći postaju prekasno svjesni, a koja njihove egzistencije i individualnosti bezočno oskvrnjuje i ukaljava, čega će ožiljke na dušama još dugo nositi. Umjesto prželjkivane slave. I sanjane hrpe zelembaća...
Roman je prožet autorovom nenametljivom etičkom poukom, ali bez moraliziranja i dociranja, a primjetan je i hommage slavnoj Agathi, bez čijih svima nam dobro poznatih i u danima djetinjstva rado čitanih romana niti ove napete whodunit priče bilo ne bi. Elton nema pretenzija stvoriti ultimativno književno remek djelo, već mu je jedina namjera uvući čitatelja duboko u svoju priču i natjerati ga da iskuša svoje deduktivne sposobnosti, a istovremeno ga i zabaviti, što mu besprijekorno uspijeva. Zanimljivo je da smo 2001. godine kada su Slavni i mrtvi u Britaniji objavljeni dobili i domaću inačicu kriminalističkog romana smještenog u kontekst reality showa. Da vas podsjetim, riječ je o romanu Ulaz u Crnu kutiju (naklada Znanje, Zagreb) mladog zagrebačkog autora Tomislava Zajeca, koji se ipak nije zadržao na zabavnom whodunit modelu, već je svoju verziju ambiciozno i previše pretenciozno upakirao u hermetičniju prozu eksperimentalnog prosedea. Sa, nažalost, puno manje uspjeha.