Putnika namjernika koji je u subotu ujutro, 1. svibnja, prošao kroz središte Vrgorca mogao je začuditi zatečeni prizor. Naime, uzduž nogostupa najstarije ulice ovog gradića stajalo je poredano na stotine raznih „pitara“, odnosno posuda s cvijećem. No, nije ovdje riječ o brižnoj komunalnoj službi, već o nesvakidašnjem običaju prema kojem vrgoračka mlađarija u noći na Prvi maj „krade“ cvijeće iz dvorišta, s balkona i iz ulaza svojih sugrađana te ga potom ostavljaju na nogostupu gdje ga pokradenima valja potražiti ujutro.

Na tradiciju staru najmanje stotinu godina podsjetilo je Društvo prijatelja vrgorske starine na svojoj internetskoj stranici. 

„Ujutro vlasnici cvijeća dolaze po svoje vlasništvo i vraćaju ga natrag doma, često uz smijeh, a neki i uz negodovanje jer im je dirana njihova imovina. Ponekad se ne krade cvijeće, već i drugi predmeti poput komunalnih kanti i sadnica povrća. Iako domaćice znaju da će se cvijeće krasti u noći na Prvi maj i uglavnom stignu sakriti svoje cvijeće, nadmudrivanje 'kradljivaca' i vlasnika cvijeća je uvijek poput igre mačke i miša“, kažu iz Društva prijatelja vrgorske starine, objašnjavajući kako mladi svake godine iznalaze sve kreativnije načine za krađu pitara, uskačući u „portune“ i penjući se na balkone.

Vrgorac 1. svibnja u ranojutarnjim satima (FOTO: Društvo prijatelja vrgorske starine)

Donose i svjedočenje već tri godine pokojnog Vrgorčanina Karla Katavića koji je objašnjavao da ova tradicija svoje porijeklo vuče još iz vremena prije Drugog svjetskog rata. Tada su pitare pod okriljem mraka krali mladići iz domaćinstava djevojaka u koje su bili zaljubljeni, da bi ih onda ujutro iz prikrajka promatrali kako po najstarijoj ulici, Pijaci, traže svoje cvijeće. Navodi se i tekst objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 1971. godine u kojem jedan stariji Vrgorčanin tvrdi da se ovaj običaj njegovao još 1921. godine, a tekst je objavljen povodom ovakve prvomajske „nepodobštine“ koju su te 1971. godine počinili mahom studenti koji su na praznik došli kućama.

„Tako je bilo uvik, ali ipak počujmo što su naši momci radili uoči Praznika rada. U noći su nakitili glavnu ulicu praznin kantam za smeće koje su ‘uskladištene’ bile ispred uprave Komunalnog poduzeća, a u njima postavili lonce garifula, leandri i drugog raznog cvića. Od miline su ljudi gledali ujutro 1. maja svoju glavnu ulicu. Od vrha do dna je bila nakićena, išarana, da ni svjetski cvjećari nebi tako lipi ukras cvijećem napravili. Čak se teta Kata probudila i u noći tražila svoje cviće. Dok ga je tražila druga grupa je otišla u otvorenu kuću i sve pokupila. Poskakivali su građani da traže svoje lipe kaktuse i drugo cviće. Kada nisu našli, vikali su na mladiće. Mladići nisu nikome ništa ukrali. Ukrali su oni što su rano uranili tražeći svoje cviće pa odnili ono kako nisu imali. Tradicija dobrog ukusa i starodrevnih običaja ne smije izumriti, a uvik je poneko znao iskoristiti gužvu… Ta naša mlađarija radi ono što smo i mi radili prije 50 godina“, piše u tekstu iz 1971. godine. 

Snimljeno u trenucima kad se većina domaćica i domaćina još nije dala u potragu za svojim cvijećem (FOTO: Društvo prijatelja vrgorske starine)

O krađi cvijeća u Vrgorcu Slobodna piše i 1975. godine navodeći kako je lokalna omladina ponovo „na svoj način“ obilježila Praznik rada. Tako je bilo i ove godine o čemu svjedoče fotografije koje je objavilo Društvo prijatelja vrgorske starine.

„Svaka nova generacija doda nešto svoje, a običaj se prenosi dalje. Krađa cvijeća je originalan primjer nematerijalne baštine Vrgorca za kakav ne znamo na bilo kojem drugom mjestu izvan našega grada“, zaključuju iz Društva.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Društvo prijatelja vrgorske starine