Markiranje je naziv koji je na čudan način dospio u školske klupe. Vjerovatno nikada nećemo saznati zašto taj izraz, koji uglavnom služi za označavanje (planinskih puteva, robe) označava i bijeg s nastave. Bez daljnjeg ulaženja u korijen riječi, markiranje ima svoje zakonitosti koji svaki mudriji srednjoškolac ima u malom prstu.

1.Markiranje prva dva sata - ovo je markiranje najpraktičnije i najlakše za opravdati. Opravdanja se kreću uglavnom između mame koja nije navila sat ili užasne usluge ZET-a.
Ukoliko idete u popodnevni turnus, dobra je isprika trening ili užasno loše usluge ZET-a.

2. Markiranje srednja dva sata - markiranje za profiće i one navučene na na markiranje.
Problem je što se ova dva sata mogu opravdati samo jednom isprikom. Pardon dvije. Jedna je da vam je bilo jako muka, a druga je da ste zmarkirali. Treće nema.

3. Markiranje zadnje dva sata, samo zaokrenite turnuse. Nemojte zaboraviti ZET.
U školama postoji limit koliko sati možete izostajati opravdano, a koliko neopravdano, pa vješt markirant mora balansirati između granica. No kad te granice pređe obično se ponižava moljenjem za još jednu šansu. Kad je dobije, obično ju zloupotrijebi. No mnogi markiranti narastu u vrijedne i pametne ljude. Mnogi i ne.
U Dalmaciji: picavanje.

Kako je markiranje iz škole loše, ne preporučujemo vam markiranje ili bježanje iz škole

Za kraj vam s osobitim zadovoljstvom, preporučamo članak tj. reagiranje učenice
Ivane Vilajtović. Ona ide u 4. razred Ekonomsko - birotehničke škole u Slavonskom Brodu.
.