Ovaj lik raznoraznih imena, ovisno o geografskim podnebljima, je ustvari starim Slavenima predstavljao duha koji gospodari šumama i zvijerima. Zamišljan je u ljudskom liku kao pastir čije stado sačinjavaju jeleni, košute i zečevi, koje čuvaju vukovi ili ako ne vukovi, onda risovi. Njegovi obrazi su plavi, oči zelene i izbuljene, obrve čupave, a brada duga i zelena.

Može biti i zaogrnut zvjerinjim krznom, a katkad je zamišljan i s rogovima i kopitima. Neobično je odjeven i uvijek nosi lijevu cipelu na desnoj nozi, a kožuh zakopčava na pogrešnoj strani. Vjerovalo se da nema sjenke i da mu je krv plava.

Kad hoda kroz duboku šumu, glavom dotiče krošnje najvišeg drveća, a kad se kreće po ivici šume ili žbunju, postaje patuljak, često tako malen da se može sakriti i pod jednim listom. Boji se pitomih predjela, ali je suvereni gospodar u šumi, gdje je uvijek spreman da putnike zavede na pogrešan put ili da uplaši kakvoga lovca.

On gospodari vukovima koje jednom godišnje okuplja u šumi da bi odredio plijen za narednu godinu. Da bi se čovjek zaštitio od njegovih čarolija, najbolje je da odjeću obuče naopačke, ali i da ne zaboravi da lijevu cipelu obuje na desnu nogu. Dakle, roditelji uz Baba Jagu još jedan lik od kojeg vaša djeca mogu imati noćne more.