Svi moji prijatelji koji su za razliku od mene pohađali redovnu vojsku uvijek bi mi pričali o Turopoljcima. Na stranu kakvima su ih oni upoznali, ja sam ih danas upoznao po jednom lijepom običaju koji će tek postati tradicijom. Novica o prvenstvu u pečenju kotlovine u organizacija grada Velika Gorica i o činjenici da se na toj manifestaciji kotlovina, mladi luk, salata, kruh i piće moglo dobiti potpuno besplatno uz nevjericu Velikogoričana...

Dakle, u sklopu svojih "vojnih" obveza, danas sam na štandu prodavao radove štićenika doma za odgoj i obrazovanje u Velikoj Gorici. Štand je bio postavljen u sklopu manifestacije "Upoznajmo gastronomsku tradiciju Turopolja". Taj dio Hrvatske, kojeg Turopoljci iz lijepe navike zovu plemenita, poznat je po svojoj bogatoj kulinarskoj tradiciji. U prospektu koji sam tamo dobio saznajem za neke poznate ugostiteljske objekte, od kojih sam svakako najviše zapamtio restoran koji se zove "Svoga tela gospodar". Kuhari iz obližnjih restorana su u sklopu natjecanja napravili više vrsta kotlovine koja se djelila besplatno.
Da u ovoj općoj nestašici stvar bude još bolja, kako je ovo prvo takvo natjecanje, zanimanje publike je bilo vrlo maleno, pa se vaš cijenjeni reporter do mile volje utrpao ljutom, blagom i milonepčanom kotlovinom. Pobjednike na žalost nisam uspio zapamtiti, no pohvaljujem ovim putem sve kuhare koji su se zaista trudili napeći po neprovjerenim podacima 250 kg kotlovine. Tajna dobre kotlovine je kažu u umaku u kojem se dotična kuha, a na jednom štandu je bio i natpis koji tvrdi da nakon kotlovine možete slobodno popiti do litru gemišta bez posljedica, u što se vaš ročnik Miro ipak nije upuštao.