Nas nije potapao vulkan, nego ljudi. Je li moguće da su imali toliku snagu, jaču od erupcije, da nas totalno potope u dva desetljeća. Okrivljujem državu jer je pristala na društveno uređenje koje još nigdje u praksi nije bilo provjereno, a ime mu je propastizam, te nas dovela do ruba provalije, s velikim šansama da postanemo nova Atlantida. A i društvo koje je prešlo iz naprednijega u nazadnije uređenje Negdje smo bili i postojali kao ljudi i građani, sad smo samo evidencijski broj u nekim spisima, zavisno u koju kategoriju spadamo

Stigla razglednica. Sa Santorinija. Čak se i poštar zbunio, zalijepile mu se oči za ljepotu, pa zvoni na vratima, kako bi iz ruke u ruku prenio „puno pozdrava iz prelijepoga …“. Nije to uljepšana slika Vira, Omišlja, Bilica, Karina i sličnih egzotičnih destinacija dostupnih još egzotičnijim domaćim turistima. Južno je to Egejsko more, otok udaljen od kopna oko 200 kilometara, sav nekako u plavim tonovima, što zbog pučine, a više zbog plavih krovova, vrata, prozora i žaluzina kuća. Jedan od najljepših grčkih otoka, nastao u jednoj od najvećih erupcija vulkana koja se dogodila približno 1 600 godina prije Krista. Legenda govori da je na mjestu Santorinija bila možda drevna, ali nikad dokazana Atlantida.

Detalj sa Santorinija (FOTO: Lupiga.Com)

I jedna obična razglednica donese lom. Frcaju psovke na sve strane. Spominjem „mater“ društvu koje je prešlo iz naprednijega u nazadnije uređenje, to se ni Santoriniju nije dogodilo prije tri hiljade i šesto godina, vjerojatno je ono što je izronilo ispalo ljepše od potopljenoga. Nas nije potapao vulkan, nego ljudi, pa, je li moguće da su imali toliku snagu, jaču od erupcije, da nas totalno potope u dva desetljeća puno poslije Krista. Okrivljujem državu jer je pristala na društveno uređenje koje još nigdje u praksi nije bilo provjereno, a ime mu je propastizam, te nas dovela do ruba provalije, s velikim šansama da postanemo nova Atlantida. Negdje smo bili i postojali kao ljudi i građani, sad smo samo evidencijski broj u nekim spisima, zavisno u koju kategoriju spadamo.

Psujem prijateljicu koja šalje razglednicu sa Santorinija. Koja raskalašenost, kao da je ministrica. Ima to u planu, ovo joj je treća stranka u koju je prešla u zadnjih dvadeset godina. Nije rekla da ide na godišnji, sad „pali vatru“ grčkim plavetnilom. Nitko je za to neće optužiti, ali, mislim da je piroman. Tajne službe bi trebale provjeriti koliko je razglednica i na koje adrese poslala. Sigurno s namjerom da razbukti plavi plamen. Kao da i našoj državi nije glavna boja plava i kao da nema još nekih sličnosti sa Grčkom. Mislim na musaku, pečene paprike, ovčji sir, ne padaju mi na pamet dugovi, krediti, siromaštvo, samoubojstva zbog financijskih ucjena. I nikako ne mogu zaključiti da li je prijateljica dobronamjerna pa me baš pozdravlja kao, na primjer, iz Špišić Bukovice, u koju bih i sama mogla otputovati, ali neću, dok ne provjerim imaju li razglednice. Ili je frendica ipak mustra bez nacrta, pa, kao, hajde da joj pokažem, ona misli da nikome nije dobro i tvrdi da su ljudi nezadovoljni. Ne vidi ona, to jest ja, da se manjina zaplavila, navukla na sebe sve naše čvrste naplavine i sigurno plovi po morskom plavetnilu. Dok većina oko nje pluta.

Nama vulkan, kao ovaj kraj Santorinija, nije bio potreban (FOTO: Lupiga.Com)

Ipak, iskreno, najviše mi je u ovoj situaciji žao poštara. Zato što više ne nosi razglednice. Kojima bi obradovao i sebe i nas. Zato: Molim vas, pošaljite mi razglednicu! Adresu ćete lako saznati. Naravno, i ja ću vama uzvratiti razglednicom. Da nam te fotografije stvarnoga i postojećega promijene čudni red u našim životima, što se pretvorio u poštanske sandučiće užasnoga sadržaja. Ne dozvolimo sadržaju da se širi. Razmjenjujmo razglednice! Puno vas pozdravljam iz nove Atlantide! Izronit ćemo i mi jednoga dana, ljepši nego što smo bili, pa ćemo se naći na razglednici.

Lupiga.Com