Kao što smo obećali, nastavljamo s podizanjem blagdanskog raspoloženja. To će, jamačno, biti rezultat čitanja još jedne legendarne zadaćnice četvrtog A bjelovarske gimnazije, stare gotovo cijelu deceniju. U ovoj zadaćnici učenik Nikola Šoški objasnit će zašto je za protiv ovisnostima, negirati da je konzumirao lake droge, ali neće reći da nije popio pokoju litricu i vodicu. Kao i prethodni rad i ovaj je profesorica, koja smatra da su ove zadaćnice monstruozne i nebulozne, ocijenila s nedovoljan (1)

ZADAĆNICA NIKOLE ŠOŠKIJA (21.02.2002)

“Glasujem za ‘Protiv’ ovisnostima”

Protiv sam ovisnosti jer je to najveći porok u životu, mislim da su ovisnici o drogi ili malo mutavi ili su se prevarili u samom početku, jer su mislili da je uživanje i ugodnost jedina stvar na svijetu koja je dobra. Nisu mislili na svoju obitelj ni na prijatelje nego na neprijatelje kao što su droga i pušenje. Misliti na neprijatelje je za mene stran pojam kao suh kamen na dnu mora. Neprijatelja treba poštovati, ali ne i klanjati mu se.

Ovisnici misle da je droga fora, a u biti droga je noćna mora. Zašto? Zapitah se, čemu drogiranje, živjeti u javi ili živjeti u snu nisu niti slični pojmovi. Kombiniram da je pušenje čak gore od svih vrsta droga, jer ako umreš od droge, umrijeti ćeš barem u miru, užitku i duša ti je spokojna, ako pak umreš od nikotina znaj da ćeš dobiti ili rak ili ti odu glasnice što u replici znači da umireš u boli i dugotrajno se mučiš, pluća ti pocrne i počneš kašljat krv.

Barlović mi je jednom rekao: “Ako se počneš drogirat, krv ćeš pi… i trule gume s…!”*. Zato Šoški nikad ni ne bi iskusio to ružno iskustvo koje bi se moglo nazvati travica smrti, ko i kuda harao je svijetom, ali nije okusio ni cigaretu ni lake droge. Ali ne mogu reći da nije popio pokoju litricu i vodicu.

Iz osobnog iskustva mogu reći da alkohol može biti i prijatelj i neprijatelj, negiranje alkohola nije u redu, jer čašica piva ili vina može biti i korisna, nisam za alkohol ali recimo Šola je inače ovako bahata, agresivna i ima destrukcijsku ćud, ali kad se napije ona je miroljubiva i mirna, kombiniram, u školi je stalno pijana. I razmišljam sad o riječima babe Atiha u rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan, kaže veli: “da li piti ili ne piti, pitanje je sad.”. Mislim da ljudi sa problemima i možda nekim psihičkim problemima imaju pravo na piće. Vjerovatno da Šola ima probleme.

Ja sam čovjek od iskustva, povjerenja i iskrenosti, ali pošto sam iz prošle zadaćnice dobio jedan, morao sam sam pisati što sam morao, a ne što sam mislio, radi dobre ocjene, ali sad sam puko. Smatram da se u Hrvatskoj trebaju legalizirati sve droge, pa i ove najgore, jer ko se hoće drogirat drogira se i ovako. Kada bi legalizirali droge mogli bi otvoriti drogereški turizam, otvorili bi velike poslove za drogeraše, industrija bi se razvila, a i zaposlenost bi porasla. Isto tako razvio bi se i bolji sustav liječenja ovisnika o drogi.

Zaključak: droge nisu loše što se ljudi drogiraju nego ljudi koji ne shvaćaju bit života i svojeg življenja. Život bi se trebao sastojati od odricanja i pomaganja, a ne uživanja i trovanja samog sebe, a dalje i druge. Drogeraši se primitivci koji ne mogu riješit problem na ljudski način.

* - “…krv ćeš pišat i trule gume srat!”

OCJENA: NEDOVOLJAN (1)

LEGENDARNE ZADAĆNICE: Kako je Haris Džinović postao bolji pjesnik od Sergeja Jesenjina

A ovako je zadaćnice bjelovarskih genijalaca komentirala njihova  profesorica hrvatskog jezika Dubravka Veseli:

"Pa ovo što vi radite i pišete nije normalno. Ta vaša djela su monstruozna, nevjerovatna. Kad ja to čitam, pomišljam da li se vi meni rugate kad pišete ovakve gluposti i nebuloze... Morbidna i monstruozna razmišljanja... Nevjerovatno..."

Lupiga.Com