Eto i njih
Napokon su se Švicarci odlučili pridružiti Ujedinjenim narodima. To su učinili na njima svojstven način, demokratskim putem, dakle glasanjem po kantonima.
Zanimljivo je da ta zemlja nikada nije bila članica UN-a, iako je europsko sjedište ove organizacije smješteno upravo u Švicarsku.
Nakon što Švicarska pristupi UN-u, a zahtijev je predan već u nedjelju, Vatikan će ostati jedina država koja nije članica ove svjetske organizacije.
Većina birača podržala je prijedlog za učlanjenje Švicarske u Ujedinjene narode na referendumu održanom jučer. 55% Švicaraca se na referendumu odlučilo za UN.
To je poprilično tijesan rezultat, kao što se i najavljivalo kroz švicarske medije. Nitko nije bio siguran u rezultate referenduma, pa tako ni instituti za istraživanje javnog mnijenja nisu objavljivali svoje procjene. No, na osnovu tamošnjeg ustava nije dovoljno imati samo većinu glasova, već i većinu kantona (Švicarska ima 20 kantona i 6 polukantona), da bi referendum prošao. Većina kantona je također glasala za UN.
Na prošlom referendumu o istom pitanju, održanom 1986. g. 75 % izaslih na referendum je glasalo protiv članstva u UN-u.
Zanimljivo je da ta zemlja nikada nije bila članica UN-a iako je europsko sjedište ove organizacije smiješteno upravo u Švicarsku (Ženeva), poslije New Yorka drugo po važnosti. Ne samo da je UN-u pružila lokaciju, već ih godišnje potpomaže s preko 300 milijuna američkih dolara. Glavni strah Švicaraca je bila sumnja da bi ulazak u svjetsku organizaciju mogao uzrokovati toliko dragu i simptomatičnu švicarsku baštinu-neutralnost.
Nakon objavljenih rezultata referenduma, švicarski ministar vanjskih poslova zatražio je prijem u članstvo UN-a. Zahtijev će prvo doći u Vijeće sigurnosti UN-a, a konačnu odluku donijeti će UN-ova Opća skupština. O odluci te skupštine ne treba dvojiti, biti će pozitivna. Ako tko ipak dvoji (nadam se da takvih stvarno nema), reći ćemo da je glavni tajnik UN-a Kofi Annan izjavio kako je iznimno zadovoljan odlukom Švicaraca. Nakon što se sve te formalnosti obave Vatikan će ostati jedina država koja nije pristupila Ujedinjenim narodima.
To je poprilično tijesan rezultat, kao što se i najavljivalo kroz švicarske medije. Nitko nije bio siguran u rezultate referenduma, pa tako ni instituti za istraživanje javnog mnijenja nisu objavljivali svoje procjene. No, na osnovu tamošnjeg ustava nije dovoljno imati samo većinu glasova, već i većinu kantona (Švicarska ima 20 kantona i 6 polukantona), da bi referendum prošao. Većina kantona je također glasala za UN.
Na prošlom referendumu o istom pitanju, održanom 1986. g. 75 % izaslih na referendum je glasalo protiv članstva u UN-u.
Zanimljivo je da ta zemlja nikada nije bila članica UN-a iako je europsko sjedište ove organizacije smiješteno upravo u Švicarsku (Ženeva), poslije New Yorka drugo po važnosti. Ne samo da je UN-u pružila lokaciju, već ih godišnje potpomaže s preko 300 milijuna američkih dolara. Glavni strah Švicaraca je bila sumnja da bi ulazak u svjetsku organizaciju mogao uzrokovati toliko dragu i simptomatičnu švicarsku baštinu-neutralnost.
Nakon objavljenih rezultata referenduma, švicarski ministar vanjskih poslova zatražio je prijem u članstvo UN-a. Zahtijev će prvo doći u Vijeće sigurnosti UN-a, a konačnu odluku donijeti će UN-ova Opća skupština. O odluci te skupštine ne treba dvojiti, biti će pozitivna. Ako tko ipak dvoji (nadam se da takvih stvarno nema), reći ćemo da je glavni tajnik UN-a Kofi Annan izjavio kako je iznimno zadovoljan odlukom Švicaraca. Nakon što se sve te formalnosti obave Vatikan će ostati jedina država koja nije pristupila Ujedinjenim narodima.
međusobno