Pretpostavljam da ste svi primijetili kako se zadnjih mjeseci Zagrebom proširila moda after-work partija.
Mene je od samog pocetka taj problem zainteresirao na više metodološkoj razini, a zatim i na ostalima. Financijskim, psiholškim, sociološkim i inim ostalim.
Uglavnom, pokazao sam interdisciplinarno zanimanje za taj fenomen.

Moj prvi dodir s tom pojavom (u daljem tekstu: s tim, otim, onim, ovim ili kako vec) je bio u vrlom nam novom Jutarnjem listu. U njemu je autorica clanka o nocnom životu (mladih, mladih) u Zagrebu (a inace je prpošna odeblja djevojka) napisala tekstic o after-work partijima. Tekst koji mi inace ne bi ni po cemu zapao u oci, jer je napisan u stilu "...Ivica je zaposlen u vip-u, a ovdje je s društvom i došao se provesti..." i još par tako toga.

Ono što mi je zapelo za oci su bile fotografije. Na njima se dalo vidjeti gomilu mladih iz kategorije mladi-šatro-uspješni u uzavreloj atmosferi. Znate vec, do 27. god., u odijelima i toaletama dostojnima opere, varijanta VIPexcitea. Tek sam tada u tekstu našao ono sto me zaintrigiralo, potaklo, a donekle i ocaralo. Te se zabave odvijaju (imena necu spominjati) u vremenu od 18-24 h. Nešto kao matineje za odrasle.

Kako u životu nisam nikad bio sklon razumu ili razmišljanju, tako sam se i ja jednog dana zaputio na after-work party. Ozbiljno govorim, preživio sam rejvere na velesajmu, tehno manijake u Clevelandu, arape u Marseillu, torcidu u Splitu, bbb u Zagrebu, rokere u pauku, narodnjake u kaficu zvanom May- Day(?), ali za ovo nisam bio spreman.
Ti ljudi koji tamo idu po nekoj bi definiciji trebali biti krema koja ce igrati ulogu. Glavnu. A vidjeti ih u deset redom po spolovima i stolovima mortus pijane je kao biti na pravoj matineji. Ali na pravoj matineji to ima smisla. Djeca su pa i ocekuješ da se naroljaju, povracaju, hvataju za guzice i ponasaju idiotski. A skroz je jadno kad vidis menadžere (ha, moš mislit)i šta ja znam ko bi oni to trebali biti ili glumiti kako rade te iste stvari. I do ponoc sve to završi, ko je koga uhvatio, na brzinu ga pokara i svi žure doma jer je sutra novi radni dan.
Ja se zalažem za normalniju zabavu. Razbij se, opij se, pa dodi sutra mrtav i polovan na posao. Ali ovo, s izlaskom u 6 i rokom trajanja kao u Pepepljuzi do 12 mi je skroz žalosno. To pripada Amerima. Oni su izmislili drive thru, pa ga sad imaju za ducane, banke, pice, palacinke...

Prelazeci na dublju analizu, zapitao sam se za koga je sve to? Na tim partijima se najvise piju kokteli i skupe pive (niko ne pije ožujsku, vjerujte mi), što znaci da tamo idu ljudi s parama. Dakle elitizam.
Druga stvar je što u hrvatskih 20% nezaposlenih najveci broj otpada na mlade. Znaci podebljani elitizam. 'Em rade, 'em imaju para. Duplo rijetki ljudi. Dalje, tu sve završava do ponoc kada svi odu doma. To sad upucuje na slabice koji se ni zabavit ne znaju, hrvatski šonje. Pa onda to kako se nezrelo i razuzdano ponašaju upucuje na neiživljenost bivših štrebera koji su se dokopali necije stražnjice (i suprotnospolne i novcanicke). Vremenska omedenost zabave upucuje na ljude koji naginju zabavi u okviru sigurnosti. Kao njemacki turisti u Africi gdje borave u klimatiziranim, ili cuvanim prostorima.

Moj je zakljucak da je to zlo vece od terorizma po volumenu, i opasnije od kataklizme po znacenju. A koje se širi i koje nam ne treba. Nama neprispodobivo poput reda u državi. I najavljuje sivlju buducnost koja je možda vec i došla. A sigurno je bila najavljena.

Ono, svi cemo doma u devet u krevet.