Autor: Mary Karr

Junf

Junf

bozzo

29. 08. 2003.

ocjena:
godina izdanja: 2003.
izdavač: Celeber
Najnoviji naslov iz Celeberove biblioteke Y, znakovita imena "Junf", dokaz je da jako često rabljeni motiv odrastanja i prikaza svijeta gledanog očima djeteta još uvijek može ugodno iznenaditi i ni u kojem slučaju nije potrošen. No, za uspjeh potrebna je ili jako bogata mašta ili vlastito iskustvo dostatno zanimljivo široj publici... ali prije svega ostalog - literarna darovitost, kojom je američka književnica Mary Karr očito obdarena u neizmjernim količinama...
Junf

Junf započinje predgovorom kojemu je kronološki mjesto na samom kraju romana, a u njemu tada već 18-godišnja junakinja napušta teksaški roditeljski dom da bi se sa grupicom hipijevskih prijatelja zaputila u Los Angeles.
Nakon tog prologa pripovjedačica se vraća u svoje osnovnoškolske dane da bi nas kroz 5 rukopisnih cjelina knjige provela svojim djetinjstvom i odrastanjem, sve do tog, predgovorom naznačenog, za nju prevratničkog događaja.

Čitajući taj autobiografski roman nimalo nisam imao problema sa vizualizacijom Mary i teksaške provincije u kojoj se opisani događaji odvijaju. Naime, pred očima neprestano sam imao malu vrckavu djevojčicu, kćerku Gregory Pecka iz slavnog Mulliganovog filma Ubiti pticu rugalicu, a prašnjavu teksašku pripizdinu zamišljao sam također baš poput one iz toga filma ili pak one iz još mi dražeg Bogdanovichevog remek-djela Posljednja kino predstava. Tome je pripomogla i činjenica što se i vrijeme radnje oba spomenuta filma djelomično poklapa sa vremenom u koje je smještena radnja romana o kojem je ovdje riječ.

Radnja započinje krajem pedesetih godina i proteže se sve do početka ' 70.-tih.
To je hipijevsko peace and love vrijeme i u knjizi ne manjka niti jedan za to vrijeme karakterističan simbol ili pojam, od rock'n'rolla, droge, surfanja po morskim valovima do vijetnamskog rata i antiratnih demonstracija.
No, kao što to naslov Junf i sugerira, autorica se koncentrira isključivo na događaje koji su obilježile njezino odrastanje kao tipičnog američkog djeteta tog vremena. Točnije, naglasak je stavljen na junakinjine brojne inicijacije, odnosno njezine početke svih vrsta: od prvih školskih dana, preko seksualne i narkomanske, sve čak do zatvorske inicijacije.
Pri tome Karr nimalo ne zapostavlja niti druge likove u romanu, čije portrete temelji na njihovom odnosu sa junakinjom, odnosno njom samom iz dana vlastitog djetinjstva.
Tako je roman preplavljen cijelom galerijom iznimno živopisnih karaktera, a koja se sastoji među ostalima i od nestabilne majke koja svako malo nestane na više dana, preko vječno duhom odsutnog oca i buntovne sestre čije brzopotezne replike osvajaju duhovitošću i dosjetkama, do Maryne ekstravagantne prijateljice Meredith i otkačenog frenda Doonieja koji neprestano traži žrtve kojima bi pred nosom mahao svojom međunožnom "alatkom", navodno zavidnih dimenzija.
No, posebno mjesto ipak, naravno, zauzima Maryna prva (potajna) ljubav John Cleary kojim je ona naprosto opsjednuta, a upravo su dijelovi romana koji opisuju njezinu bezgraničnu zaljubljenost i borbu sa probuđenim hormonima najupečatljiviji i najdojmljiviji.
Međutim, iako naslov romana možda sugerira i drukčije, taj vid njezinog odrastanja zauzima tek jednu trećinu romanesknog tkiva, dok je veći naglasak stavljen na tematizaciju junakinjinih narkomanskih iskustava u društvu prijatelja surfera. Upravo u opisu halucinantnog posjeta jeftinom noćnom klubu pri kraju romana autorica nam donosi fascinantan i nevjerojatno dojmljiv halucinantan prikaz utjecaja narkotika i delirija uzrokovanih konzumacijom istih, pri čemu ponajviše dolazi do izražaja snaga autoričine iznimne spisateljske darovitosti.
Njezin je stil izrazito vrckav, lepršav i duhovit, ali kada je potrebno on poprima i mučno tamne tonove te postaje do boli brutalan u svojoj realističnosti. Roman je također često i iznimno dirljiv, posebice kada junakinja počinje otkrivati neke dotad joj skrivene, a nimalo vedre istine o ljudima koje voli, ali autorica ni na trenutak ne zapada u banalnost i vješto izbjegava sve klišeje koje u romanu ove vrste vrebaju na svakoj stranici.

Veći dio romana ispripovijedan je u trećem licu, koje autorica povremeno zamjenjuje rijetko rabljenim, a u ovom slučaju iznimno efektnim drugim licem jednine, odnosno u tim se dionicama ona sebi kao junakinji romana obraća sa ti (u stilu: "sjećaš se ono kad si..." ).
Budući da su na taj način ispričane upravo one moralno najupitnije dionice Maryna životopisa (kao kada npr. nakratko završava u zatvoru) stječe se dojam da autorica time želi dočarati distancu koju sada kao odrasla osoba osjeća prema vlastitim grijesima iz rane mladosti.
Inače, tim je postupkom tekst uvelike dobio na efektnosti i svježini, a čitatelj naprosto ne može a da se ne zapita zašto suvremeni književnici to obilatije i češće ne koriste u svojim djelima, jer se to u ovom slučaju pokazalo vrlo učinkovitim.

Junf je dokaz da u književnoj i filmskoj umjetnosti jako često rabljeni motiv odrastanja i prikaza svijeta gledanog očima djeteta ili adolescenta još uvijek može ugodno iznenaditi i ni u kojem slučaju nije potrošen.
Dapače! Ali za uspjeh potrebna je ipak ili jako bogata mašta ili vlastito iskustvo dostatno zanimljivo široj publici... ali prije svega ostalog - literarna darovitost, kojom je, kako vidimo, američka književnica Mary Karr obdarena u neizmjernim količinama.
I zato, dragi nakladnici, pod hitno nam podarite još poneko njezino djelo, pliiiz!!!