Proust, Marcel
Secret
14. 03. 2002.
Francuski književnik, rodio se u Parizu,10.7.1871., a umro 18.9.1922. godine također u Parizu.
Svojim djelom ostavio je dubok trag ne samo u francuskoj već i u današnjoj europskoj književnosti. Njegov osjećaj za stil, za vrijeme, za minucioznost, za analizu najtananijih osjećanja obogatio je suvremenu francusku literaturu, a neki njegovi opisi pejzaža postaju duhovni zavičaj mnogih miljuna čitalaca.
Poteječe iz građanske sredine i već u mladosti pokazuje interes za mondeni život tzv. visokoga društva. Suradnik je "Figaroa" te pokretač časopisa "Le Banquet" (1892); A. France piše mu predgovor za knjigu "Les Plaisir et Les Jours" (1896). 1913.godine objavljuje "Du chote de chez Swann". Njegov autobiografski roman "Jean Santeuil" (1952) objavljen je posmrtno. Ta, i sva njegova ostala dijela pokazuju zajedničku atmosferu, povezuje ih bogata imaginacija njihova autora, a imaju i jednog zajedničkog junaka: Vrijeme. Vrijeme koje obara, ruši, mijenja svijet oko nas, neukrotiva sila koja nas podvrgava svome toku; vrijeme kao uzrok nestalnosti, vrijeme kao opsesija i bol zbog prolaznosti. Nastojanje da se vrijeme zadobije, da odabrana razdoblja potraju, da se izbriše granica između onoga što jest i onoga što je bilo inspiriraju Prousta, tragatelja za izgubljenim vremenom; tako je nastao njegov opsežni ciklus "U potrazi za izgubljenim vremenom".
Proust faustovski tuguje za trenutkom što prolazi, fiksira sunčane predjele jednoga djetinstva, mnoga lica u prolazu, pariške salone, sjedeljke, susrete, igre, rastanke i snove. On je kreator mitološkog djetinstva, Proustov vječiti mladić, analitičar, artist, lirik građanskoga komfora, tvorac izvanrednih metafora u čijem se traženju osjeća tipično francuska vibracija. Snagom imaginacije, Proust je obogatio svoju spiritualnu realnost, pokazao primjerom da umjetnik ne izmišlja nego otkriva.
Slabo zdravlje primorava ga da se povuče, pa živi mnogo godina u izolaciji. Zadnjih 16 godina, proveo je u sobi obloženoj plutom, potpuno izoliranom od zvukova i bilo kakva doticaja s vanjskim svijetom.
Svojim djelom ostavio je dubok trag ne samo u francuskoj već i u današnjoj europskoj književnosti. Njegov osjećaj za stil, za vrijeme, za minucioznost, za analizu najtananijih osjećanja obogatio je suvremenu francusku literaturu, a neki njegovi opisi pejzaža postaju duhovni zavičaj mnogih miljuna čitalaca.
Poteječe iz građanske sredine i već u mladosti pokazuje interes za mondeni život tzv. visokoga društva. Suradnik je "Figaroa" te pokretač časopisa "Le Banquet" (1892); A. France piše mu predgovor za knjigu "Les Plaisir et Les Jours" (1896). 1913.godine objavljuje "Du chote de chez Swann". Njegov autobiografski roman "Jean Santeuil" (1952) objavljen je posmrtno. Ta, i sva njegova ostala dijela pokazuju zajedničku atmosferu, povezuje ih bogata imaginacija njihova autora, a imaju i jednog zajedničkog junaka: Vrijeme. Vrijeme koje obara, ruši, mijenja svijet oko nas, neukrotiva sila koja nas podvrgava svome toku; vrijeme kao uzrok nestalnosti, vrijeme kao opsesija i bol zbog prolaznosti. Nastojanje da se vrijeme zadobije, da odabrana razdoblja potraju, da se izbriše granica između onoga što jest i onoga što je bilo inspiriraju Prousta, tragatelja za izgubljenim vremenom; tako je nastao njegov opsežni ciklus "U potrazi za izgubljenim vremenom".
Proust faustovski tuguje za trenutkom što prolazi, fiksira sunčane predjele jednoga djetinstva, mnoga lica u prolazu, pariške salone, sjedeljke, susrete, igre, rastanke i snove. On je kreator mitološkog djetinstva, Proustov vječiti mladić, analitičar, artist, lirik građanskoga komfora, tvorac izvanrednih metafora u čijem se traženju osjeća tipično francuska vibracija. Snagom imaginacije, Proust je obogatio svoju spiritualnu realnost, pokazao primjerom da umjetnik ne izmišlja nego otkriva.
Slabo zdravlje primorava ga da se povuče, pa živi mnogo godina u izolaciji. Zadnjih 16 godina, proveo je u sobi obloženoj plutom, potpuno izoliranom od zvukova i bilo kakva doticaja s vanjskim svijetom.
dosadno brate mili....