Što napraviti od atomskih skloništa na izgradnju kojih je potrošeno milijarde i milijarde dolara, u onom trenutku kada je sasvim jasno da od nuklearnog rata i holokausta neće biti ništa? Jedna od originalnih ideja dolazi nam iz skloništa Mount Pony u Virginiji, koje će u roku od dvije godine biti prenamijenjeno u jedinstven, do sada neviđen audiovizualni centar.

Sa sve manjim mogućnostima skorog izbijanja nuklearnog rata i pratećeg holokausta, neka od brojnih atomskih skloništa ukopanih u planine širom Sjedinjenih Država nalaze novu primjenu. Sklonište u Mount Ponyju, nedaleko od Culpepera u Virginiji, izgrađeno za potrebe američkih federalnih rezervi i u kojem se čuvalo oko 3 milijarde dolara (navodno sve u kovanicama) namijenjenih obnovi američkog platnog prometa i ekonomije nakon eventualnog nuklearnog sukoba, rashodovano je 1990-ih godina, a dovršetkom radova postat će najvećim svjetskim skladištem audiovizualnih materijala.

Prenamjenom, koja bi trebala završiti početkom travnja 2006. godine, kompleks je dodijeljen Kongresnoj knjižnici i planirano je da u svojim, u zemlju duboko ukopanim skloništima, udomi kolekciju audio-vizualnih zapisa. Zbog specifičnih potreba skladištenja magnetnih vrpci i njihove osjetljivosti prema vanjskim utjecajima, skladište će biti podijeljeno u četiri temperaturno-atmosferne zone u kojima će se čuvati masterirane i nemasterirane kopije filmova, magnetski mediji poput audio i VHS kaseta te nitratne filmske kopije nastajale od 1890. do 1951. godine, a koje su posebno zapaljive i zahtjevne za skladištenje odvojeno od drugih medija. Dakle, bivše atomsko sklonište udomit će sve ono što ne bi mogla obična javna zgrada ma koliko velika bila.

Inače, članovi komisije Kongresne knjižnice, među kojima se posebno ističe Rick Prelinger koji je projektu donirao zbirku od 48 000  obrazovnih, reklamnih, industrijskih i dokumentarnih filmova koji su obišli lokaciju budućeg Nacionalnog audiovizualnog centra komentirali su kako sa svojim 50-tonskim vratima na ulazu u prostrane podzemne prostorije neodoljivo podsjeća na ulaz u Moriju iz Tolkienova Gospodara prstenova. Onaj isti gospodin Prelinger novinarima je izrazio zabrinutost o doniranoj kolekciji, koja je, do otvorenja Centra, još uvijek njegova. Boji se kako bi do 2006. njegovih 48 000 filmova moglo doživjeti neku katastrofu u obliku požara, poplave ili jednostavno vandalizma. Stoga je predložio da Kongresna knjižnica obezbijedi  novu, sigurnu zgradu u koju bi se pohranila njegova kolekcija do svečanog otvorenja. Također smo saznali kako će se sa vremenom sav materijal iz analognog pretvarati u digitalni zapis. I za kraj što je najvažnije Nacionalni audiovizualni centar bit će otvoren za javnost, što znači da će možda i Lupež jednog dana prošetati njegovim hodnicima.