Johann Christoph Friedrich von Schiller, njemački književnik, rodio se 10.studenog, 1759. godine u Marbachu, a umro 09.svibnja, 1805. godine u Weimaru.
Značajan je dramski pisac i pjesnik, teoretičar umjetnosti, prevodilac, izdavač i urednik časopisa.
Iako je u mladosti htio postati svećenikom, s 13. godina upisao je vojnu akademiju u Stuttgartu, gdje je studirao pravne znanosti, a kasnije prešao na medicinu i završio kao vojni liječnik.
Svojim prvim djelom, dramom “Razbojnici” (1782.), postigao je nezapamćen uspjeh. Drama je uspješna umjetnička transpozicija Schillerova svjetonazora po kome je svijet poprište neprestane borbe suprotnosti: dobra i zla, strasti i dužnosti, visokih ideala i društvenih ograničenosti. Unatoč slavi i velikom uspjehu, Schilleru, tada vojnom liječniku u Stuttgartu, vitenberški vojvoda zabranjuje daljnji književni rad pa Schiller bježi preko granice u Mannheim, gdje nastavlja s dramskim radom. Iduća Schillerova djela-povijesne drame “Fiescova zavjera u Genovi” (1783) i “Don Carlos” (1787.) te drama sa suvremenom tematikom “Spletka i ljubav” (1784.), otkrivaju ga kao oštrog protivnika feudalnog apsolutizma i društvene pokvarenosti te kao promicatelja romantičkih koncepcija o snažnoj i nesputanoj ličnosti koja stremi ka slobodi. Oko 1790. godine Schiller se nakon burne mladosti smiruje dobivši mjesto izvanrednog profesora povijesti na sveučilištu u Jeni. Njegovo zanimanje usmjereno je prema filozofskoj estetici i književnoj teoriji o čemu piše niz studija, eseja, kritika i rasprava, među kojima se izdvaja rasprava “O naivnom i sentimentalnom pjesništvu”. Potkraj života seli na Goetheov poziv u Weimar, gdje nastavlja svoj dramski rad. Schiller se s uspjehom ogledao i u poeziji. I dok je svoje suvremenike oduševljavao svojom lirskom poezijom, a koja za današnjeg čitatelja ima i previše retorike i patosa, dotle Schillerove balade i filozofske pjesme zvuče živo i danas.