Francuski pjesnik, rodio se 9. travnja 1821. u Parizu, a umro 31. kolovoza 1867. u Parizu .
Najvažniji prethodnik gotovo svih preobražaja pjesničkog izraza od simbolizma do naših dana.
Proveo je samotno djetinjstvo u Parizu, gdje je proživljavao teške traume izazvane preudajom njegove voljene majke. U njegovu psihu uvukle su se klice sjete, tjeskobe i bunta koje će bujati i razarati ga cijeloga života. U umjetničkim krugovima Pariza, pogotovu boemskim, sklapa mnoga poznanstva, ali istodobno objavljuje i uspjele likovne recenzije, surađuje s književnim časopisima i prevodi Edgara Allana Poa, s kojim duhovno i estetski suosjeća. Objavljivanje znamenite zbirke "Cvjetovi zla" godine 1857. donosi mu umjesto očekivane slave sudski proces zbog povrede javnog morala i nešto malo prolazne popularnosti izazvane tom bukom. Malo je pjesničkih zbirki koje su tako odlučno utjecale na razvitak modernog pjesništva kao "Cvjetovi zla". U njima je Baudelaire zapravo želio dati nov osjećaj ljepote, koji je njemu samom omogućio da otkrije nepogrešivi izraz vlastite duše. Baudelaireova najveća slava ipak je u tome što je iz njegova djela izravno poteklo nekoliko velikana svjetske poezije poput Verlainea, Malarmea i Rimbauda.