Sabor u Cetingradu održan je na Novu godinu 1527.g. Na njemu je hrvatsko plemstvo izabralo Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Ferdinand koji naravno nije bio tamo, se plemstvu obvezao da će braniti Hrvatsku od Turaka i da će na granicu s Turcima poslati 1 000 konjanika i 200 pješaka. Bitno je bilo i da prizna povlastice plemstva, kao i upravu, dakle bana i Hrvatski Sabor, što je i učinio.
Do sabora dolazi nakon što je Ugarska izgubila svoga kralja Ludovika II u bitci na Mohačkom polju, a on nije imao nasljednika, pa je ispao bed za Mađare koji su do tada vladali Hrvatskom već 225 godina. Hrvatska se pak s druge strane nije mogla sama suprotstaviti Turcima, pa se ovako oslonila na najjaču europsku vojnu silu. S druge pak strane Ferdinandu je to odgovaralo jer je htio spriječiti najezdu Turaka koji su prijetili samome Beču, pa je odlučio kako bi bilo zgodnije ratovati na nekom tuđem prostoru, nego kod sebe doma.
Osim Ferdinanda dio plemstva (slavonsko) izabralo je drugog kandidata Mađara Ivana Zapolju, ali je Ferdinand pobijedio, pa su na kraju svi priznali Habsburgovce.
Cetingradski sabor je bio dokaz hrvatske državnosti u trenutcima kada se zagužvalo s Mađarima u 19. st., jer eto oni su sami izabrali svog vladara. Ovom odlukom Hrvati ostaju u Habsburškoj monarhiji sve do 1918. g.