Crtica o srpskom, bosanskom i hrvatskom u BiH

Ivor Car

20. 12. 2003.

U težnji za naglašavanjem potpunoga jedinstva sa Srbijom, vlasti u Republici Srpskoj su za vrijeme vladanja Radovana Karadžića bile donijele dekret o službenoj upotrebi ekavskoga izgovora. Ni lingvisti u Srbiji, barem oni koji bolje razumiju povijest srpskoga jezika i standarda, ne preporučuju odricanje od ijekavštine, pa ova gesta nije bila ništa drugo nego tipičan izraz provincijalno-periferijskog natjecanja u "čistoći srpstva". U biti nacionalno destruktivan, taj dekret je nakon Karadžićeve abdikacije opozvan, ali jezična, kao i ukupna kulturna i obrazovna politika Republike Srpske, i dalje je potpuno podčinjena panetničkoj kulturnoj politici iz Beograda, a ignorira činjenice zajedničkog bosanskohercegovačkog iskustva i konteksta.

 

Za sam naziv bosanski jezik valja reći da ga je, muslimansko-bošnjačko stanovništvo gotovo plebiscitarno odabralo još pri izjašnjavanju na posljednjem popisu 1991. godine. Ali način na koji se političko-znanstvenim sredstvima pokušava ostvarivati njegova standardizacija, stalno je u procjepu između dvaju shvaćanja. Po jednomu, taj bi standard trebao biti što razlikovniji u odnosu na srpski i hrvatski, što se nastoji postići katkad opravdanom, a češće grotesknom reafirmacijom orijentalizama i arhaizama, te nekih leksičkih i fonoloških osobitosti. Tako ostvaren standard po ovom shvaćanju trebao bi biti nacionalni jezik Bošnjaka-muslimana. No, nije uopće zanemarivo drugo shvaćanje među bošnjačkim lingvistima i intelektualcima, po kojemu bi standardizacija bosanskoga jezika trebala ići drukčijim putem - da obuhvati i uključi sve karakteristične značajke zajedničke bosanskohercegovačke jezične prakse i baštine.

Hrvatska je situacija najparadoksalnija. Hrvatska komponenta u bosanskom kulturno-jezičnom procesu stoljećima je, od Humačke ploče i fra Matije Divkovića do Ivana Frane Jukića, i od Jukića do Andrića, uvijek bila njegova važna supstancijalna i dinamička snaga, jedan od bitnih temelja tog procesa i identiteta toga jezika u rasponu od srednjega vijeka do danas. Sada, sve se to napušta, i od strane hrvatskih političkih, kulturnih i crkvenih faktora u Bosni i Hercegovini ultimativno se zahtjeva - kao "realizacija neotuđivih prava na svoj jezik, svoju kulturu, svoje obrazovanje i svoje medije" - mehaničko preslikavanje jezičnoga standarda i obrazovnoga sistema iz Hrvatske, s malo ili nimalo autohtone bosanskohrvatske dimenzije. Tako se, paradoksalno, u deklariranoj borbi za identitet, zapravo izdaje i napušta primarni i stvarno-konkretni-bosanskohrvatski identitet. ...

Ovu "e-ciklopediju" napisao je Ivan Lovrenović za Feral Tribune od 22. studenoga 2003. godine, a mi smo je od njih "maznuli".

broj komentara: 6

Komentari

  1. Harry Black prije više od 17 godina

    POLIGLOT

    Govori hrvatski, srpski, bosanski,
    prava divota;
    govori i crnogorski,
    baš je poliglota!

  2. mary prije više od 20 godina

    chlex smanji malo,kad se vec ne razumijes u neke stvari bolje suti,jer sutnja je majka za one koji malo znaju.......

  3. člex prije više od 20 godina

    ma jebeš bosndžerose! umjesto da se dogovore kak će govorit, oni se fort pravdaju pa qurac govore, a ne neki čvrsto formirani jezik

  4. gorila prije više od 20 godina

    Predlazem novo ime za jezik koji se govori u Bosni: umjesto sto razlicitih imena kojim ga sad zovu, sto se ne bi jednostavno zvao nas jezik? Pa nek svaki narod misli da je njegov, a opet bi bilo jedno ime za sviju.
    Ionako vec kazemo "je'l ta knjiga na engleskom ili je na nasem?"

  5. Ivor-Car prije više od 20 godina

    Ma Lovrenović je uvijek dobar, skoro uvijek ... čovjek na mjestu ...

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija