PRIRUČNIK ZA ŠVERCANJE: Vodič za preživljavanje u vozilima javnog prijevoza
Prije dvije godine njemački je ADAC, svojevrsna inačica Hrvatskog autokluba, proveo opsežno istraživanje o kvaliteti sustava i usluga javnoga gradskog prijevoza u četrnaest europskih zemalja, kojim su obuhvaćena 23 velika grada. Istraživanje se odnosilo na vrijeme putovanja, povezanost linija, servisne informacije o putovanju te dostupnost i cijene karata gradskog prijevoza. Zagreb se na toj listi uvjerljivo našao na posljednjem mjestu, s jedva pozitivnom ocjenom dostupnosti i cijena karata. Dvije godine kasnije, vjerojatno ni u tom dijelu ne bi bio pozitivno ocijenjen, jer su usluge Zagrebačkoga električnog tramvaja (ZET) od 1. ožujka, uz nevini blagoslov gradonačelnika Milana Bandića, poskupjele gotovo 30 posto. (...) Cijene gradskog prijevoza neizdržive su za većinu građana – umirovljenika, studenata, radnika… Za njih smo osmislili svojevrsni vodič za švercanje u vozilima gradskog prijevoza.
Ostavite važeću kartu
Zbog poskupljenja javnog prijevoza prvi su se pobunili studenti. Dok ostali građani zasad kriomice gunđaju, Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu javno je pozvao na bojkot javnog prijevoza, a jedna je studentica na svom Facebook profilu dala odličnu ideju kako da se građani odupru ZET-ovom poskupljenju. “Kanim svaki put kartu koja još vrijedi ostaviti na prvim ili zadnjim vratima zataknutu u aparat za štancanje, tako da je ljudi, kad krenu poništiti kartu, vide i uzmu." Rijetko tko se zapravo vozi sat i pol u jednom smjeru, pa zato idući put kad štancate kartu i kad izlazite, ostavite je zataknutu da je netko drugi može uzeti”, piše studentica i napominje da što se to bude češće događalo, to će više ljudi shvatiti ideju, koja će se tako možda proširiti. Ideja je odlična i stoga što bi bilo pošteno da je ZET tiskao vozne karte za kraću relaciju koje bi, primjerice, vrijedile za vožnju od pet do 20 minuta i koje bi bile cijenom prihvatljivije: ovako, apsurdno, plaćate istu cijenu karte vozite li se sat i pol ili svega jednu minutu.
Mreža dojavljivača kontrola
Dok ideja spomenute studentice, koja zapravo i nije nova, ne zaživi, navedimo još jedan primjer s Facebooka: ondje je prije nekog vremena postavljen vodič za švercanje u javnom prijevozu u Berlinu, gdje karta za dvije zone iznosi 2,30 eura. Iako osnivači stranice Schwarzfahren Berlin napominju da je švercanje ilegalno, korisnici mreže međusobno surađuju tako što preko svojih mobitela i drugih oblika moderne tehnologije šalju informacije na kojoj su stanici trenutačno kontrolori, kojim linijama prometuju, pa i kako izgledaju. Ovakvu ideju ne bi trebalo biti teško preslikati na ulice Zagreba: na cjelokupnoj prometnoj mreži ZET-a, prema informacijama iz njihova ureda, trenutačno ordinira 148 kontrolora.
STUDENTARIJA PREDLAŽE: Ljudi, ajmo probat zajebat ZET-ovce
Prokušana metoda
Da vidimo kako izgledaju švercerske metode koje prakticiraju oni koji o gradskom prijevozu ovise, a džepovi im baš i ne pucaju pod novčanim teretom: prije svega, pri ruci je poželjno uvijek imati jednu neponištenu kartu. Kad god je moguće, treba sjesti u stražnji ili prednji dio tramvaja i to na stranu na kojoj je aparat za poništavanje karata. Također, treba zauzeti poziciju s koje se može vidjeti sljedeća stanica, na kojoj bi kontrolori mogli ući u tramvaj. Namjeravate li se švercati, nije poželjno, primjerice, čitati knjigu ili dopustiti da vas netko ometa razgovorom. Zagrebački kontrolori su danas uglavnom u uniformama, što olakšava posao, premda nije isključeno da bi se mogli pojaviti i u civilu: oprez je nužan, jer nam ZET nije odgovorio na pitanje moraju li kontrolori raditi isključivo u službenim uniformama.
Podatke uzima samo policija
U ZET-u nisu htjeli spekulirati ni o tome hoće li kontrolore pratiti policija, koja je jedina, poznato je, ovlaštena uzeti vaše osobne podatke da bi vam zetovci kaznu za švercanje mogli isporučiti na kućnu adresu.
Kontrolori se uglavnom drže zajedno, a pretežno rade u skupinama po troje. Da se poslužimo jednom filmskom replikom: trojke su osnovne jedinice diverzantskih grupa. Isti slučaj vrijedi i za kontrolorke te zetovsku miješanu varijantu. Prema našim provjerama posljednjih dana, kontrolori su najaktivniji u špicama i to u ranojutarnjim satima, kad građani idu na posao i kad su autobusi i tramvaji dupkom puni, iako poslovično uglavnom izbjegavaju gužve. Oprez se nameće i u poslijepodnevnim satima: kontrolora je više u vrijeme kad se građani vraćaju s posla, a najnovije vijesti s terena govore da su kontrole pojačane vikendom, posebno petkom navečer. Nije iznenađenje ni da vas kontrolorka, ako se previše opustite, zaskoči s leđa u gluho nedjeljno doba, negdje oko 15 sati.
Provjere na prvim vratima
Kontrolorima su najzanimljivije postaje na križanjima većih ulica, kao i one na trgovima, poput Jelačićevoga. Svejedno, ne bi se trebalo opuštati ni kad, primjerice, autobus zastaje na tzv. improviziranim stajalištima, kao što je ono nasuprot Hipodroma, na kojem često švercere vrebaju barem dvojica zetovaca. Značajna je novost da su ZET-ovi vozači u autobusima dobili posebnu naredbu da putnicima provjere karte na licu mjesta, dakle da svakog zaustave na prvim vratima. To će izazvati još više negodovanja putnika i još više usporiti ionako usporen gradski prijevoz.
NAPOMENA: Nije naodmet znati da se, ako vas uhvate bez karte, naplaćuje kazna u iznosu od 200 kuna plus 15 kuna za redovnu kartu.
Taksi povoljniji, bicikl zdraviji
Mnogim se građanima čini da je nakon poskupljenja javnog prijevoza isplativija vožnja taksijem. Taksisti već zadovoljno trljaju ruke i kažu nam da posao nakon poskupljenja ide još bolje, pa se i radnim danom taksi dulje čeka. Isplativost vožnje taksijem primjećuje se i u kalkulacijama brojnih internetskih forumaša: ako cijena tramvajske karte u jednom smjeru na kiosku stoji 15 kuna, izračunali su, za toliko taksijem možete prevaliti dva kilometra. A ako vas je dvoje ili troje, pet kilometara vožnje taksijem, brže i udobnije od one gradskim prijevozom, doći će vas tek nekih sedam-osam kuna po glavi.
Dobar način prijevoza je i vožnja biciklom, posebno sad kad stiže ljepše vrijeme. Međutim, i tu treba biti oprezan, jer je policija već započela hajku na bicikliste, koji zbog zagušenosti gradskih ulica ionako nemaju puno prostora za manevriranje: poznato je da biciklističke staze u Zagrebu najčešće počinju i završavaju nasred ulica i pločnika.
Dragan Grozdanić
Lupiga.Com via www.novossti.com
