Poznato je kako mi na Lupigi ne zaziremo niti od političkih tema. Tako u današnjoj vijestici pišemo o već zaboravljenom Odboru za zaštitu djela dr. Franje Tuđmana, odnosno o njegovom otvorenom pismu kojim taj Odbor izvršava svoju dužnost, poznatu već iz njegovog imena. Ukoliko ste se ikada zapitali kako se štiti nečije djelo ovdje ćemo vam to pokazati na svježem primjeru.

Odbor za zaštitu povijesnog djela Dr. Franje Tuđmana, odbor je neobičnog imena iz kojeg se naziru i njegovi možda nekome i neobični ciljevi. Moglo bi se cijelu stvar prevesti i pojednostavniti kao "ne dirajte mi Franceka", što nama u ovoj vijesti nikako nije namjera. Ukoliko ste se upitali od koga to, ili od čega to ovaj Odbor slavnih ljudi štiti djelo našega prvog predsjednika, odgovorit ćemo vam na primjeru.
Jučer je taj odbor uputio otvoreno pismo Radoslavu Dabi doktoru znanosti, prevodiocu i sveučilišnom profesoru. Povod toj neslućenoj Dabinoj sreći bio je novinski napis koji je objavio najozbiljniji hrvatski dnevni list, Vjesnik. Naime, u Vjesniku od 10-og ovog mjeseca izašao je sporni članak pod imenom "Tuđman uopće nije vjerovao u mogućnost rata". U članku koji je objavljen u Vjesnikovoj rubrici "Stajališta" Dabo je napisao rečenicu koja se zaštitarima Tuđmanovog djela nikako nije svidjela. U stvari napisao je ovaj Hrvat na privremenom radu u Ljubljani i više nego jednu rečenicu koja se njima ne sviđa, ali zadržimo se kao i oni samo na ovoj: "Tko je sve vukao teške torbe tisuća dinara svojim kućama, najbolje će znati tobožnji hrvatski rodoljubi iz Matice hrvatske, među kojima bijaše i Tuđman.".
Pošto smo citirali Dabine riječi, red je da citiramo i riječi akademika Dubravka Jeličića, čovjeka potpisanog u otvorenom pismu kao predsjednik Odbora. Tako nekadašnji nacionalni predsjednik Akademske zajednice HDZ-a "Dr. Ante Starčević" kaže: "Izlaziti pred javnost s tako teškim optužbama protiv svih tadašnjih dužnosnika Matice hrvatske, od kojih je dr. Franjo Tuđman jedini izravno imenovan, dok svi drugi dovedeni u sumnju, ne samo da je tendenciozno nego i prozirno". Nakon što su u tom Odboru prozreli cijelu stvar kroz njenu "prozirnu" dužnost, odlučili su se pozvati Radoslava Dabu da javno iznese puna imena i prezimena svih osoba za koje tvrdi da su s torbama punim para izlazili kobne 1971. godine iz Matice hrvatske čiji je predsjednik u to doba bio Ljudevit Jonke. Daljna sudbina Matice hrvatske je više manje svima poznata, 1972. godine raspuštena je, a njeni viđeniji djelatnici naselili su jugoslavenske tamnice, među njima i Franjo Tuđman. 
U pismu je spomenuto i da sve dok Dabo ne ispuni ono što od njega traže, u odboru će ga smatrati običnim klevetnikom.