Svjetski dan mladih, na kojemu je dio posla odradio i papa Ivan Pavao II, pružio je gostoprimstvo i mladima s Kube. To gostoprimstvo dio kubanske mladeži je objeručke prihvatio, te je najmanje njih 23 odlučilo ne vratiti se na otok kojim od davne 1959. godine vlada slavni Fidel Castro.

Ipak postotak je dobar. Povodom Svjetskog dana mladih u susret papi u Toronto je doputovalo i 200 mladih Kubanaca, a samo njih 23 odlučilo je iskoristiti poklonjenu priliku, koja se pruža samo jednom u životu i ne vratiti se u svoju domovinu. Dakle, tek nešto više od 10% što može ukazati i na poboljšanje sveukupnih političkih i ekonomskih prilika na već desetljećima izoliranom otoku komunizma. To poboljšanje nagovijestio je upravo papa Ivan Pavao II svojim povijesnim posjetom Kubi, 1998. godine.
Predsjednik Kubansko-kanadske fundacije, rekao je kako se najmanje 20 mladih skriva u Torontu i Montrealu, gdje su u potrazi za slobodom zatražili izbjeglički status, što Odjel za useljeništvo u Ottawi nije želio potvrditi, rekavši kako je manje od deset osoba zatražilo ostanak u Kanadi, ali nisu spomenuli odakle dolaze ti ljudi niti da li imaju veze sa Svjetskim danom mladih. Od događaja su se ogradili i organizatori Dana mladih, rekavši kako o tome ne znaju ništa. Kanadski premijer Chretien već je primio nekoliko pisama od kubanskih političara u emigraciji u kojima se traži Kanadu da odbjeglim Kubancima udjeli politički azil. Kubanske vlasti kao i u mnogim ranijim sličnim slučajevima ne spominju ovaj događaj.
Desetljećima se već bilježe brojna bjekstva iz Kube, a među češtim prebjezima su sportaši koji međunarodna natjecanja koriste kao priliku za ostanak u inozemstvu. Njihovo najčešća destinacija obavezno su Sjedinjene Države. Upravo SAD kubanske vlasti vide kao glavnog krivca za teško stanje u državi, prouzrokovano dugogodišnjim gospodarskim embargom kojeg su SAD nametnule Kubi. Procjenjuje se kako svake godine između 25 000 i 30 000 osoba pobjegne s Kube, a svakome tko jednom pobjegne povratak više nije dozvoljen.