Madagaskar je otok. To znači da ni sa kim ne graniči. Susjedima ih nije lako napasti jer su daleko od kopna. To znači da se ne trebaju bojati vanjske opasnosti. Međutim, vijesti s Madagaskara pokazuju kako im susjedi niti ne trebaju. Bar ne za probleme. A sve to skupa znači kako je nekome na ovoj kugli još lošije.

Madagaskar je četvrti najveći otok na svijetu, a ujedno je i samostalna država. Nakon što je dugo bio kolonija Francuza, stanovnici Madagaskara su šezdesetih se riješili svojih kolonijalnih gospodara i osjetili miris slobode, rasne jednakosti i demokracije. Ali, kako to već biva, nakon par godina je vlast na ne baš miran način preuzela vojska proklamirajući svoju želju za stvaranjem socijalističkog raja na otoku onkraj Crnog kontinenta.

Na mjesto predsjednika Madagaskara je 1975. zasjeo poručnik Didier Ratsiraka obećavajući put u ljepšu i crveniju budućnost. Nekim čudom koncepcija socijalističkog raja nikako se nije odmicala od limba. Stanovnici u prosjeku nisu uspjevali dosegnuti niti šezdesetu godinu, a BNP je jedva dostizao troznamenkaste iznose. Narod je napokon devedesetih prestao dijeliti entuzijazam struktura, pa se Ratsiraka pod pritiskom svojih sugrađana povukao. Naravno da nije otišao bez ispaljena metka. U pokušaju odupiranja glasu naroda, isti je umanjio za kojih stotinjak glasova. Ostali su ležati na ulicama nakon što je na njih izašla i pucala Predsjednička garda.

Ustav je izmijenjen, uveden je višestranački sistem, provedeni su izbori, Ratsiraka je izgubio. Kako to već biva u državama koje lutaju imeđu tranzicije i transa, Ratsiraki je otišao samo da bi se vratio.

Nakon trogodišnje pauze, 1996. je ponovo zasjeo na predsjedničku stolicu u kojoj je toliko dugo sjedio. Štoviše je izmjenama Ustava 1998. i proširio svoje ovlasti.
U prosincu prošle godine, Madagaskar je dobio još jednu priliku za odlučivanje o svojoj budućnosti. Ili bar o osobi koja bi ih trebala u nju voditi. Mogli su izabrati Ratsarakija koji vlada Madagaskarom već nekih dvadesetak godina bez nekog osjetnog napretka. Ili su se mogli okrenuti opozicijskom kandidatu Marcu Ravalomananaeu, koji nije vladao niti dana, što mu je možda i dovoljna preporuka.

Od izbora je prošlo više od dva mjeseca, ali službene potvrde o novom/starom ili bilo kakvom predsjedniku nema.
Službeni (Ratsarakijevi) izvori tvrde kako niti jedan od dva kandidata nije dobio većinu. Oporbeni optužuju vlast da pokušava lažirati rezultate izbora i pozivaju narod na ulice. Na Madagaskaru je u ovo vrijeme dosta toplo, pa prosvjedi više nalikuju karnevalu. U takvom ozračju je Ravalomanana pred koji dan objavio kako prekida pregovore s Ratsarakijem oko još jednog kruga izbora. U istom je šarenom ozračju danas obavljena i inauguracija Ravalomananaea za predsjednika.

Kakva će biti reakcija trenutno još uvijek formalno- pravno legalnog predsjednika nije poznato. Narod najradije ne bi niti saznao. Još su uvijek živa sjećanja na njegovu reakciju iz '92.