Jednom sam stao u red iza cca. 200 turista, mahom Japanaca, kako bih kupio ulaznicu za uspon na Eiffelov toranj. Kada sam vidio da je red u 15-ak minuta napredovao dva koraka, odustao sam. Čudna mi je bila neorganiziranost na jednoj takvoj atrakciji. Saznajem da je 1993. uveden kompjuterski sustav kako bi se smanjili redovi. Devet godina poslije novica kaže da je taj sustav izigran u svrhu trpanja novca u vlastite džepove

Te '98-e karta je koštala 60 franaka, znači malo više od 60 kn, danas košta 10 eura. O masi ljudi koja posjećuje toranj dovoljno je spomenuti zaradu iz 2000. godine od 42 milijuna eura ili recimo brojku od 6 miljuna ljudi koja je lani posjetila vrh Eiffela.
U najboljoj želji da smanje redove uveden je kompjuterski sustav za koji se evo nakon 9 godina tvrdi da je izigran od strane djelatnika koji rade na prodaji ulaznica za uspon na toranj. Pretpostavlja se da su u tom vremenu radnici spremili veliku lovu u džepove i to na način da su u tim velikim gužvama ručno isključivali računala prijavljujući kvar, a za to vrijeme prodavali ulaznice koje kasnije nisu bile zavedene u računala, odnosno koje su navodno uništene.
Kada je prije godinu dana Pariz dobio novog gradonačelnika, prilikom revizije utvrđene su nepravilnosti, a kvarovi na računalima prestaju prije mjesec dana kada je nova uprava tvrtke počela provoditi internu istragu. Tko zna, da sam ostao stajati u redu, možda bi se nakon 2 sata čekanja baš kad sam ja trebao kupiti kartu, pokvarilo računalo, a sa mojih 60 franaka onaj što prodaje karte bi zadovoljan i otišao bi na pivu poslije posla.