Prije svega, ovo je vijest by miro@lupiga.com. Ali kako je Miro spor, a svakim danom ovo prestaje biti novost i postaje prošlost, na kolegiju lupige smo odlučili: nema čekanja, nema zabušavanja. Izvijestili bismo mi vas i prije o noćnom životu metropole, ali smo izašli u subotu, a doma došli tek u ponedjeljak. Izlazak se odužio, pa vijest o izlasku u subotu pokriva i nedjelju, a mamurluk sve to skupa.

Zahvaljujući vašim vrijednim novinarima, donosimo vam čistu (pure) vijest s terena. Dakle spremanje doma, uređivanje noktiju i geliranje kose. Zatim oblačenje najbolje robe i odlazak na kulturna događanja grada. U dogovoru s kolegom Mamićem prvo smo se zaputili u KSET. To je buža o kojoj smo vam već pričali, a "vlasnici" su studenti elektrotehnike kojim web stranica ne radi. Mudrome dosta! No, nismo zbog toga došli pa prelazimo na koncert. Nastupala je njemačka grupa Laub, kažu eksperimentalci.
Laub je grupa sastavljena od mladića i djevojke opremljenih najnovijim Apple-ovim laptopima. Vesele naravi i pomalo štreberskog looka, ova grupa predstavlja neobičan ali privlačan zvuk. U jednom novinskom članku sam band kaže "da se uvijek trude ostati autentični, što znači da su pod nekakvim utjecajem, ali taj isti utjecaj mi ne reproduciramo. Mi čvrsto pokušavamo ugaziti naš vlastiti put.". Kako sam po mladeži vidio da se manje-više dobro zabavljaju, dolazim do zaključka da je eksperiment uspio. KSET-ova neosporna vrijednost je da skuplja širok krug raznih ljudi, premda im web stranica ne radi. Ima ostataka ravera iz osamdesetih, onih koju su slušali Prodigy devedesetih i ovih novih koji liče na dečke iz banda Limp Bizkit. Ima zgodnih cura, intelektualaca, skinheadsa, studoša, štrebera i ravera. Cijena pića je isto tako popularna, što pruža mnogim nezaposlenim, manje imućnim studentima da i oni imaju dobru zabavu. Nakon banda Laub, koji je dobio tople pozdrave za kraj, u standardnoj večeri nastupio je manje poznati, ali vrlo zanimljivi DJ-ić. On je u vrlo kratkom vremenu ekipu prebacio iz eksperimenta u ples. Dečko je u petnaest minuta napravio dernek, zaraznim i veselim zvukom koji je obećavao. I sam se, kako sam vidio dobro zabavljao. Uz piće, poznata lica i uzaludne pokušaje da mi se nađe jakna (osim što im ne radi web, žalosno moram zaključiti da im i služba za jakne ne radi baš najbolje). O nastavku večeri koji je ponudio lošiju zabavu, kao i kako je bilo mom kolegi, čitajte iz njegovog pera u kolumni. Primijetih, miljenik žena KSET-a.

x
Dočekavši svitanje nedjelje, zaključio sam kako ništa neću propustiti ako propustim dio dana. Ako se po jutru dan poznaje, možeš dočekati to jutro i spavati pola dana. Probudivši se napokon sam se otuširao, jer je sljedeća stanica u tulumarenju gradom bila dječiji tulum u Vodnikovoj. Sve su trgovine bile zatvorene pa sam se poklonom opskrbio u prvoj trafici. Trogodišnja djeca valjda vole žvake i slije, nadao sam se i osjećao blago neugodno stavljajući svoj poklon kraj dječjih skateboarda, ksilofona i jedne svježe obojane bicikle.
Mala je sve poklone primila s podjednakom ravnodušnom oduševljenošću, pa je i moja kesa slija i žvaka prošla neprimijećeno. A onda su stariji djecu zatvorili u jednu sobu i sve se pretvoriloi u obični tulum s pićem i duvanom. Samo što je ovaj bio dječji, bar nominalno.