Vikend je vrijeme za izlaske. To su jedini dani kad radna populacija ima vremena i energije za gubljenje. Zadnji put smo istraživali kako izgleda izlazak na mainstream mjesta za takve nekakve srednjostrujaške ljude. Ovaj vikend smo Miro i moja malenkost ja udružili snage da bi vam ispričali kako izgleda provod u manje mainstream dijelu populacije. Neka putovanje odpočne:
Subota je. Odlučujemo se koja ćemo zbivanja posjetiti. Grad nudi mnoštvo mogućnosti, ali naša želja da pokrijemo što više mjesta potrošivši što manje novaca nam sužava izbore. Sjedimo u mom stanu koji nam služi kao štabno mjesto i natkriljeni nad stranicu jutarnjeg poput generala nad kartom bojišta radimo planove. Stereo studio i slične stvari su nam preskupe i neosvojivi, a i nije nam do drogiranih klinaca, bar ne toliko. Takve stvari križamo. Strateški se spuštamo podugačkim popisom. Naziru se planovi za egzekuciju. Nazdravljamo uz Cabernet Sauvignon i rukujemo se. Nakon rukovanja spalimo jutarnji jer nam ide na živce, a i da uništimo tragove. Večeras slijedi putovanje kroz elektronsku glazbu za pliće džepove. Pratite nas.
Miro se odlazi otuširati i dofurati kameru. Ja odlazim po vino i preskačem tuširanje. Ionako ću se večeras pošteno oznojiti. Još jedan Caberenet i spremni smo.
Pred KSET stižemo u deset do deset. Upad ne plaćamo jer ja spavam s večerašnjim dj-om. tako smo uštedili dvadeset pet kuna, ili po ksetovskim cijenema, tri pive. Večeras (subota) line- up u ksetu je: Laub (D), dj itch (s njim spavam), dj frx, sash i videocirkus by sebo (s njim također ponekad spavam).
Zahvaljujući provjerenim informacijama stižemo točno na početak središnjeg događaja večeri. Laub su švabe i pola su ženski a pola muški. Sviraju trip- hop nešto sporije i dosadnije. Nakon dva sata svirke odlaze s pozornice ispraćeni apatičnim i razočaranim potgledima posjetitelja. Dok oni odlaze s bine u kset upada Danko koji je propustio njihov nastup pa viče: bis, oćemo još. Nije mu jasno zašto je jedini koji želi još švapske monotonije. Ubrzo odustane, slegne glavom i pridruži nam se za šankom gdje dopijamo pivu čekajući pravi razlog našeg dolaska. Cijeli kset iščekuje nastup zvijezde u usponu, jednorukog dj-a koji miksa michaela jacksona, britney spears, njemačku apstraktnu elektroniku s elektro popom.
Nervoza i iščekivanje rastu. Što će nam danas pripremiti? Tada na stage izlazi mršavi momak s kozjom bradicom i gipsom na lijevoj ruci. Cure vrište a poleti i koji grudnjak manje veličine od neke maloljetnice. Svima je malo neugodno, da je bar trica.
I tada počinje magija. Četrdeset pet minuta oduševljenog skakanja publike usporedivog samo s izraelskim trance partijima i koncertima Severine u Crnoj Gori. Itch završava svoj set nešto prije predviđenog vremena i bježi iz uzavrele atmosfere jer mu se gips počeo topiti. Nakon njega se dobra zabava uz jeftinu a hladnu pivu nastavlja do tri. Ljudi se zadovoljni razilaze, bar oni koji nisu platili 25 kuna za švabe, već su ušli ili besplatno ili za 15 kn nakon Lauba. Miro pokazuje slike i zadovoljno komentiramo neku curu. Samo da ima manji nos.
Upaljena svjetla znače fajrunt, kupe se bnoce s poda i tjeraju pijanci sa šanka. Većina ide doma, ali ne i svi.
Vadimo iz zadnjeg džepa plan akcije. Ne uspijevamo ništa pročitati jer se papir raspao od znoja. K vragu sve, u vodu s planovima. Amo u OTV. Amo.
Za OTV znamo samo da neki austrijanci puštaju tvrđi drum'n'bass. Volimo mi to, ali ono tvrđi nas tjera u sumnjičavost. Netko doda, ali imaju i mc-a. Svi se na to složimo, onda je sve u redu. Ako će se neko bar malo derat, nećemo srat. Idemo.
Na ulazu u OTV frka s izbacivačima jer tvrde da im nisu stigle naše akreditacije. Ponavljamo da smo iz lupiga.coma, ali im to ništa ne znači. Multimedijalno neobrazovani papci. Natežemo se s njima još neko vrijeme, a onda Miru sine spasonosna ideja, pa im kaže, ja sam frend s Gotovinom, znate ga? Puštaju nas s poštovanjem.
U OTV-u stvarno neki austrijanci s onim tvrđim drum'n'bassom i mc-ijem. Ali gdje su ljudi? Među par rasplesanih ugledam Maju, mog dopisnika iz Makarske i s Britanca. Ona mi u kutu podija daje kratak briefing. Malo ljudi, muzika kako tako, ali meni je i onako uvijek ok, samo da se rasplešem... Čekiramo drugi floor gdje Sergio pušta neke staare stvari. Topimo se od sjećanja na neka druga vremena, ali se sjetimo da je tad dr. Ivić bio savjetnik predsjedniku a Milan Kovač ministar i više se ne topimo. Ostanemo još malo te provjerimo prolazno vrijeme. Četiri su sata i bliži se kraj radnog vremena klubovima.
Izgubili smo previše vremena zabavljajući se u ksetu, pa smo sad u cajtnotu. Brzi sastanak ispred OTV-a izaziva pažnju policije. Misle da nešto dilamo, pa se na brzinu rasturamo krećući se svatko u svom smjeru da bi zavarali tragove. Zborno mjesto attack.
Probijajući se blatnim putevima izbijamo dvajst minuta kasnije ispred attacka. Čekamo zaostale ostale i dogovaramo se na brzinu. Miro ide na main floor jer ima foto aparat pa će potajice slikavat, ja idem u chill eriju jer imaju kauč pa ću zasist i usput čekirat pošto droga, Danko će istražit je li istina da u attacku nema wc-a, a Branka ide sa mnom jer sam najljepši. Pozdravimo se i krenemo po izvršavat dogovoreno.
U attacku je opet večer trancea. Punkeri na bombonima skaču po fluorescentno uređenoj rupi od glavnog floora. U chill prostoru su zauzeta oba kauča a stol zaliven pivom, pa Branka i ja nemamo gdje sjesti. Infiltriram se među lokalnu raju pokazujući svoju majicu s fluorescentnim i fosforoscentnim uzorkom. Vidjevši to, odmah me prihvaćaju kao svoga i nude dimom. Hvala ne pušim, kažem im i pripalim cigaretu. Dolaze Miro i Danko. Danko nije našao wc, a Miro se plašio izvadit digitalnu kameru među ekipom. Nije moja, pa da mi je ukradu, pravda se.
Izađemo vani i gledajući u nebo pratimo izlazak sunca. Vrijeme je za put kući, zaključimo. Izlazak je gotov, a za sve koje to zanima, bombon je dvajest kuna. Tako mi je reka tip s dredloksima u attacku, ako mu je za vjerovati.