Drama, SF priča, roman i humoreska.

 

 

posvećeno buuksi

 

 

Otkad je ljudi, vjerojatno je i knjižara. Točnije rečeno, otkad su naučili pisati, to sve zabilježiti, tiskati u više primjeraka i odrediti mu vrijednost.

Kao što svi znamo, rad knjižare zasniva se na prodaji. Ne bitno drukčije od mesnice ili cvjećarne, no opet različito. Raditi u knjižari je cool, a raditi u mesnici manje cool. Raditi u cvjećarni nije cool, ali je ok.

Tamo dođete, odaberete nekog autora ili naslov, malo očijukate sa zaposlenima, kupite (ili ne) i to je to.

Ili je to nekada tako bilo. Danas je knjižara bliže nekom zabavnom parku. Ne nužno lošem, nedaj bože, ali ipak zabavni park.

Ukoliko želite poslušati neku glazbu netom izašlu, najbolje je svratiti u knjižaru. Naravno, zaboravio sam napomenuti da se u knjižarama sada prodaju i cedejovi i devedejovi.

Uz par ugodnih slušalica možete gledati (i slušati vaš omiljeni Eminemov album) kako dva mladića razvaljuju sponzorski doniran Play Station 2, tvrtke Sony, sve u cilju bolje prodaje naravno. Ukoliko se ne možete strpiti da dođete na red za partiju Tekkena, svratite na odjel dječjih igračaka. Vratit će vas u dane kada ste vi bili dijete. Naravno, nije bilo takvog izbora, no, to ionako nije važno, vi ste ionako došli kupiti knjigu.

Morate biti pažljivi u knjižarama. Lako će vas omesti ili ćete sami zalutati od raznovrsnosti ponude. Stoga, ponavljam oprez.

Kako biste se smirili, svratite u kafić. Ne morate napuštati književno zdanje od 2000 m2. Tu je sigurno negdje iza ugla. Muči me jedino pitanje pušenja u takvim zdanjima. Ne možete si pomoći s cigaretama kao naš glavni urednik?

Tada ne ulazite u kafić, nego hrabro krenite prema odjelu knjiga. Ne zastajkujete čak ni na rasprodaji polica za cedejove. Samo bacite oko.

I evo nas. Knjižara. Utvrda civilizacije, sva mudrost i kuharice svijeta su ovdje. Kroz misli vam prolaze velikani književnosti, likovi iz drama, priča, eseja. Poezija koju ste nekada voljeli i proza koju ste citirali na tulumima.

No, prvo pogledate specijalno izdanje Nogometne enciklopedije i novu knjigu o Harley Davidsonima. Onda pola sata besciljno pretražujete putopise maštajući o Južnoj Americi, Amsterdamu ili Las Vegasu. Kada shvatite da ste došli kupiti knjigu, već ste pregledali postere koji sjaje u mraku, kineski horoskop i kako se usavršiti u deset lakih koraka.

 

1.dišite

2.jedite

3.spavajte

4.volite

5.ponekad pogriješite

6.ispravite pogreške

7.imajte cilj

8.imajte pričuvni plan

9.ne jedite masno

10.nikad ne jedite sladoled i mineralnu nakon toga

 

Kada ste usavršeni, osjećate novu snagu i tada prelazite na vaš omiljeni odjeljak. Usput, gdje je vaš omiljeni odjeljak?

Još jučer je bio tu, no primjećujete da je Vaš odjeljak netragom nestao, prekriven licem bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona. Zapanjeni i iznenađeni pojavom ovog vrhunskog zavodnika, odmah krećete pregledati to bogato izdanje.

Saznajete nešto o njegovu djetinjstvu

 

"... My mother named me William Jefferson Blythe III after my father, William Jefferson Blythe Jr., one of nine children of a poor farmer in Sherman, Texas, who died when my father was seventeen. According to his sisters, my father always tried to take care of them, and he grew up to be a handsome, hardworking, fun-loving man. He met my mother at Tri-State Hospital in Shreveport, Louisiana, in 1943, when she was training to be a nurse. Many times when I was growing up, I asked Mother to tell me the story of their meeting, courting, and marriage. He brought a date with some kind of medical emergency into the ward where she was working, and they talked and flirted while the other woman was being treated. On his way out of the hospital, he touched the finger on which she was wearing her boyfriend's ring and asked her if she was married. She stammered "no"—she was single. The next day he sent the other woman flowers and her heart sank. Then he called Mother for a date, explaining that he always sent flowers when he ended a relationship ..."

 

I onda shvatite da knjiga cijenom daleko premašuje vaše želje.

I da ne čitate baš najbolje engleski.

Nema veze, tješite se. Ionako niste došli kupiti Billa, nego nekog kultnog autora 20 stoljeća. I razmišljajući tako kako se osuvremeniti sve više, naletite na nikog manje ni više nego kultnog hrvatskog autora!

Dugački red obožavatelja, s vrećicom s kruhom i mlijekom u jednoj, te omiljenom knjigom u drugoj ruci. Neki imaju i po dvije, tri knjige. Neki i vrećice s krumpirom, mladim lukom i pilećim jetricama. I dvije knjige. Red se proteže do odjela s kompjuterskom opremom. Neki se iz reda zapitkuju za cijenu nove matične i jel se može kupit negdje jeftina pržilica.

Iako ne čitate baš hrvatske autore, razmišljate što da mu kažete da upiše.

"Dobrom prijatelju...?", "Odanom čitatelju...?", "Ljubitelju lijepe riječi...?"

Ganuti vlastitim osjećajima prema samom sebi ipak se ne predajete.

Dolazite do modernih autora i već iscrpljeni pokušavati naći knjigu koja će na vas ostaviti dubok dojam, snažan utjecaj i koja će vas natjerati na preispitivanje duboko moralnih, filozofsko-egzistencijalnih-težnji.

U isto vrijeme prodavač vas odmjerava.

Situacija je napeta.

I da!

Vidite nekog poznatog!

Napokon!

Idete na kavu!

 

Knjižara ostaje sama iza vas. U kadru se vide iznervirani prodavač knjiga, koji pokušava ostati miran slažući knjige na jednu hrpu. U desnom kutu moderni hrvatski autor potpisuje knjige. Ispod oka pogledava koliko je sati. Žuri mu se.

Hrpe ljudi prolaze s kutijama, knjigama, dječjim igračkama, cedejovima i mini hi-fi linijama. Vi ulazite u  super moderno predvorje. Naziru se samootvarajuća vrata i mehanizam za detekciju krađa. Kroz ogromna stakla knjižare kao u Matrixu provaljuje sunce.

Osjećate se slobodnije i slobodnije kako napuštate knjižaru. Kamera prvo prati dvojicu prijatelja kako veselo razgovaraju, onda se polako spušta samo na jedno lice. Vaše lice. Titra vam neki nepoznat smiješak. Protrčava dijete koje traži mamu. Dvojica dječaka igraju Play Station.

 

Jebote, bolje nego nekakav SF.