Sati
bozzo
25. 11. 2002.
Riječ je o romanu kojim si je Michael Cunningham 1999. priskrbio Pulitzerovu nagradu, i to po mome mišljenju sasvim opravdano. Široko razgranata narativna linija daje nam uvid u jedan dan u životu tri različite žene smještene u tri različita vremenska perioda.
Lauru Brown zatičemo u Los Angelesu 1949., Clarissu u današnjem New Yorku, dok Virginiu Woolf (da, da to je ona slavna književnica) pratimo jednog jesenjeg dana daleke 1923. godine. Ona se bori sa svojim užasnim glavoboljama pišući svoje najpoznatije i najcjenjenije djelo Mrs Dalloway, istovremeno planirajući kako nagovoriti supruga da se iz provincijskog Richmonda ponovo vrate u London, u kojemu se nada da će lakše odagnati svoje suicidalne porive. Ostale dvije junakinje upravo pripremaju slavlja - Clarissa priprema primanje u čast pjesničke nagrade koja je dodjeljena njenom nekadašnjem ljubavniku Richardu, koji boluje od AIDS-a, a ponovo trudna Laura sprema rođendansko slavlje svojem bračnom sudrugu. Laura je dubokom tjeskobom pogođena žena koja se bori s mišlju o napuštanju supruga i na samom je rubu da to i učini, iako je svjesna da on svojom dobrotom to ne zaslužuje, a Clarissa je lezbijka koju tišti bolest njezina nekadašnjeg ljubavnika, s kojime već godinama živi u platonskoj vezi.
Obje su višestruko povezane sa slavnom književnicom, pa tako Clarissu Richard zove po njezinom liku gđe Dalloway, a Laura svoje sate krati čitajući upravo to Virginijino remek djelo. No, čitatelji upoznati s fabulom tog slavnog romana prepoznat će još mnoge sličnosti i veze koje povezuju, kako likove tako i radnju ovoga romana s tim remek djelom Virginije Woolf. Roman je strukturiran nizom kraćih poglavlja u kojima naizmjence pratimo svaki od ova tri glavna ženska lika, a autor je pokušao iskonstruirati jedan dan u životu Virginije Woolf služeći se mnogobrojnim tekstovima i člancima o njoj, ali i preuzevši u potpunosti njezin poetski stil unutarnjih monologa i duboke introspekcije. Tako svaki od likova upoznajemo kroz njihova razmišljanja i emotivna proživljavanja, a izuzetno je zanimljivo pratiti autorovo prikazivanje događaja iz života Virginije Woolf i implementaciju istih tih događaja u njezin roman koji upravo piše. Tako svjedočimo kako je svako književno djelo, iako ne autobiografskog karaktera, ispunjeno nizom autentičnih autorovih iskustava kojima on obogaćuje i oblikuje karakterizaciju i proživljavanja svojih izmaštanih junaka. Na kraju ovoga romana iznenađeno uviđamo da su Laura, Clarissa i Richard, iako ih razdvaja veliko veremensko razdoblje od pet desetljeća, povezani neraskidivim vezama, ali ne samo međusobno nego i s likovima Virginijinog romana, što je autor pažljivo iznijansiranom strukturom romana uspješno izveo. U Virginiji Woolf Cunningham je našao svoju muzu, a ovim je romanom uspješno oživio njen duh i u njenom stilu ispisao svoje stranice, te se nadam da će čitatelji nakon čitanja ovog romana posegnuti za romanom Mrs Dalloway Virginije Woolf kako bi i sami otkrili mnogostruke podudarnosti i poveznice između ova dva djela. Inače prema ovom romanu već je snimljen i film u kojemu glavne tri ženske uloge glume tri najbolje ženske glumice današnjice: Julianne Moore, Nicole Kidman i Merryl Streep, dok se režije prihvatio Stephen Daldry, autor vrlo dobrog Billy Elliotta. Filmu predviđam veliki uspjeh u skorašnjoj borbi za Oscara.
Ima, ima, ali mi se čini da previše nedirnuto na policama stoje...