Jednostavno i zabavno pisana knjiga Nemjesta ili Uvod u moguću antropologiju supermoderniteta ocrtava sadašnjost preko reprezentativnih konstrukata današnjice. Supermodernitet funkcionira na tri temeljna načela: događajno preobilje, prostorno preobilje i individualnost referencija. Ubrzavanje prometovanja i smanjivanje udaljenosti između prostora tvori nemjesta. Za razliku od (antropološkog) mjesta, nemjesta u sebe ne upisuju povijest, odnos ili identitet. Na tim mjestima ne dolazi do sklapanja bilo kakvih odnosa osim ugovornih, na njima se ne gradi identifikacija osoba. Nemjesta su instalacije koje služe ubrzanom prometovanju osoba i dobara. Prostori su to kao aerodromi, autoceste, petlje ili veliki trgovački centri. Funkcionalnost je jedini smisao nemjesta, u njemu se protagonisti realiziraju kao korisnici koji sa nemjestom stupaju u ugovorni odnos. S jedne strane nalazi se pojedinac, a s druge pravna osoba koja komunicira s njim putem zabrana (zabranjeno unošenje hrane i pića), naredbi (pri ulazu pokažite kartu) i informacija (Zagreb 22 km.). Nemjesto pruža pojedincu anonimnost potrošača, korisnika koji se ponaša po određenim pravilima (kupovanje karte, pokazivanje karte službeniku, ostavljanje prtljage i sl.). Međutim da bi se postigla anonimnost prvo  treba dokazati identitet. Prostori su to na kojima stalno trebamo potvrđivati svoju nevinost. Identitet dokazan pasošem, kreditnom karticom, kartom uvodi nas u svijet poetski ogoljene komunikacije tekstovima zabrana, naredbi ili jednostavnije rečeno uputama za korištenje nemjesta.
Nemjesta funkcioniraju u aktualnosti, povijesni svijet povlači se u pozadinu, bitno je samo brzina kojom dolazimo na odredište. Da li će biti magle ili da li će avion sletjeti na vrijeme glavni su dogadaji nemjesta. Povijest je samo ilustracija koja je povučena u drugi plan. Ona postaje podsjetnik u funkcionalnom tekstu ili putokaz. Antropološka mjesta postaju citat Uz autoceste postavljaju se tekstovi koji označavaju blizinu gradova ili znamenitosti, tako da se ponekad čini da pojedinac prepoznaje mjesta iako u njima nije nikad bio. Mjesta se smještavaju u stvarnost putem nemjesta. Katalozi turističkih agencija mjesta pretvaraju u tekstove tako da sama riječ tj. ime unaprijed priređuju teren doživljavanja lokaliteta.
Poigravanjem idejom otuđenja koje je bitna odlika nemjesta osviještava se odnos mjesta, kao prostora kojeg gradimo upisujući u njega odnose sa okolinom i poviješću, i koji gradi nas oblikujući identitet neodvojiv od okoline, i nemjesta u kojem se ne realiziramo nego ga koristimo kao među prostor između točke A i točke B. Povlačenje antropologije i etnologije sa prostora egzotičnog u prostor sadašnjeg i aktualnog čine ovu knjigu silno zabavom i jednostavnom za korišenje iz vlastitog iskustva.