U proljeće 2001. godine politički tjednik Nacional i književni časopis Quorum pokrenuli su projekt kojim pozivaju autore na pisanje erotskih priča. Odaziv je bio neočekivano velik (naime pristiglo je više od stotinu priča), od kojih su 32 objavljivane u Nacionalu, a najboljih 23 upravo je ukoričeno u zbirci naslova Libido.hr, koju zajednički objavljuju Nacional i izdavačka kuća  Naklada MD.
Od 23 u zbirci zastupljena autora većina je iz tzv. fakovske generacije, ali prisutni su i mlađi, još neafirmirani autori na čije prvijence još čekamo, poput Ležaje i Toplaka, ali i književne starine kao npr. Mirko Kovač, a pomalo iznenađuje i uspješan transfer u prozu nekih dosad isključivo po pjesničkim uratcima poznatih imena, poput Pintarića, Hercega i Rešickog.
Nakon čitanja cjelokupne zbirke stječe se dojam da je većina autora igrala na kartu provokacije, jer priče temu erotike i seksa obrađuju na prilično pomaknut način, pa tako u njima ne manjka voajerizma, masturbacije i grupnog seka, ali niti pedofilije, homoseksualnosti, incestuoznog seksa, pa čak i nekrofilije.
Priče se kreću od nevinijih u kojima je erotika samo blago naznačena ili se tek naslućuje i u kojima nema eksplicitnih opisa seksualnog čina (Mlakić, Mićanović), do onih sa tvrđim, hard core pristupom erotskoj tematici, koje povremeno zalaze i u okvir pornografije (Valent, Radaković, Toplak). Neki od autora pokušali su svoje erotske priče kontekstualizirati suvremenim tehnikalijama koje kod njih postaju sredstvo kojim se stiže do željenog seksualnog vrhunca, pa tako Valentovi ljubavnici preferiraju cyber-sex putem e-mail poruka, dok Hercegovi upražnjavaju SMS-seks. U zbirci su prisutne i dvije autorice od kojih je uspjelija priča Martine Aničić u kojoj je riječ o nezadovolj(e)noj ženi koja planira napustiti ljubavnika, dok mi se čini da Mima Simić uvrštenje u zbirku svoje priče prije može zahvaliti činjenici što tematizira lezbijsku ljubav nego kvaliteti svoga rukopisa, vjerovatno zbog želje sastavljača zbirke da bude zastupljena i ženska inačica homoseksualnosti.
Inače, dotična priča M.Simić, kao i one od Kovača i Ležaje smatram najmanje uspjelima, iako se najmlađem autoru u zbirci (Alen Ležaja) treba priznati maštovitost prerade biblijske priče o Juditi i Holofernu. Među najuspjelije svakako spada priča, po erotsko-seksualnoj tematici već prilično iskusnog Radakovića, kod kojega se radi o djevojci koja putem mobitela prijateljici opisuje homoseksualni čin dvojice muškaraca u automobilu, koji krvavo skončava, a kojim se ona voajeristički naslađuje iz prikrajka. Eksperimentalnim proznim pristupom vrlo  ugodno iznanađuje Alem Ćurin, inače autor ilustracija u tjedniku Feral Tribune  u priči o jebežljivom svećeniku i pedofiliji sklonoj osnovnoškolskoj učiteljici, a najduhovitiji je Šimpraga s andrej-puplinovskom ispovjednom pričom o gubitku nevinosti, napisanoj slengovskim zagrebačko-kvartovskim žargonom, velikog komičnog naboja, uz neočekivani finalni obrat.
Ipak, vrhunac zbirke očekivano je kvalitetna priča Zorana Ferića, našeg  maga kratkometražne proze, čiji se skorašnji roman iznimno nestrpljivo očekuje (inače, također u izdanju Naklade MD) koja predstavlja svojevrsni mischung erosa i thanatosa, s primjetnim filmofilskim referencijama na Kusturičinu Dolly Bell, i sa za njega već karakterističnim naslagama morbidnosti i groteske, ali i sjetno-nostalgičnim reminiscencijama na dane odrastanja. Josip Mlakić također ne iznevjerava očekivanja pričom ponovo smještenom u epicentar ratnog vihora gdje erotski naboj izbija iz prizora žene koja pere kosu unutar ruševne kuće, kradom promatrana od nepoznatog joj vojnika, dok se Rade Jarak umješno parodijski poigrava sportsko-nogometnom potentnošću, kako na travnatom tako i na terenu bračne ložnice, koji su po njemu neraskidivo povezani, nažalost, jedan nauštrb drugoga.
Iz zbirke je evidentno da hrvatska književna scena obiluje autorima koji ne prezaju svoje rukopise impregnirati sočnijim sadržajem čime naša književnost dobija na svježini, ali i atraktivnosti, za što su većinom zaslužni pripadnici mlađeg, svježeg naraštaja čije su dinamične, urbane proze sklone ironijskom odmaku i groteski, uz velike naslage humora, nerijetko se koristeći žargonskim izričajem, ali i s osjetnim dozama žestokog erotizma, često na rubu pornografije.