Autor:
Ludwig Bauer
Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat
bozzo
15. 08. 2004.
ocjena:
godina izdanja:
2002.
izdavač:
KruZak
Ludwig Bauer je autor koji u gotovo svakom od svojih brojnih romana uvjerljivo tematizira nesretnu sudbinu malog običnog čovjeka zahvaćenog povijesnim mijenama i vihorom rata. Tako u svom vrlo dobrom zadnjem romanesknom uratku "Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat" osim što kroz tri ispremiješane vremenske perspektive donosi jednu nesretnu sudbinu koju čeka naizgled slučajan i potpuno nepotreban, ali logikom romana motiviran, tragični kraj, Bauer istovremeno kritički progovara i o dva politička sistema i nemoralu njihovih vlastodržačkih nomenklatura
Ludwig Bauer rođen je 1941. u Sisku, slavistiku je diplomirao u Zagrebu, a u Pragu je studirao bohemistiku i slovakistiku. Uz nekoliko knjiga proze za djecu, objavio je desetak romana (od kojih su najpoznatiji Partitura za čarobnu frulu, Kratka kronika porodice Weber, Biserje za Karolinu i Prevođenje lirske poezije). Ugledni je prevodilac, scenarist i kritičar, a trenutno uređuje beletristiku u izdavačkoj kući KruZak.
Biografskim natuknicama nemam običaj započinjati recenzentske tekstove, ali u slučaju Ludwiga Bauera svjesno sam napravio iznimku, iz razloga što mi se čini da taj vrlo plodni književnik ne dobiva pozornost kakvu zaslužuje. Riječ je o piscu koji u gotovo svakom od svojih brojnih romana uvjerljivo tematizira nesretnu sudbinu malog običnog čovjeka zahvaćenog društveno-povijesnim mijenama i vihorom rata.
Za razliku od romana Kratka kronika porodice Weber (Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.) gdje smo kroz stoljeće i pol dugi period pratili sudbine brojnih pripadnika obitelji iz naslova, u romanu Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat Bauer svoju pozornost sužava na iskustva jednog lika - Jana Brucknera i vremenski mnogo kraće razdoblje – otprilike desetak godina, od vremena neposredno prije Domovinskog rata, pa do njegovoga kraja. Promatrani period Bauer oslikava kroz tri ispremiješane vremenske perspektive – poglavlja koja donose poslijeratnu sadašnjost Jana Brucknera izmjenjuju se sa njegovim predratnim danima provedenim na državnoj službi u Beogradu i ratnim epizodama gdje liniju bojišnice brani zajedno sa svojim sinom Filipom. Takvim postupkom autor suvereno gradi kompaktnu sliku o jednom turbulentnom vremenu kojemu je prilagodba neizbježna i nužna, ali često i vrlo mučna, dok ustrajavanje na etičnosti i ljudskom dostojanstvu, kao što ćemo vidjeti, nerijetko vodi tragičnome kraju.
Okosnicu priče Don Juanove velike ljubavi ... čini rasap obitelji uzrokovan društveno-povijesnim previranjima, pri čemu Bauer svoj naglasak stavlja na odnos Jana i njegovoga sina, koji se, za razliku od ostalih odnosa u romanu, ispostavlja jedinim postojanim i najčvršćim. Za razliku od supruge od koje se (njezinom krivnjom) sve više udaljava, i kćeri koja se buntovnom nekonvencionalnošću brani od majčine malograđanštine i očeve popustljivosti, svome sinu Filipu Jan je veoma privržen, pa Bauer opise njihovih zajedničkih trenutaka impregnira brižnom očinskom nježnošću. Osim tog odnosa, autor i Janove relacije sa brojnim drugim likovima ocrtava kroz upečatljive, različitim emocijama nabijene epizode, a brojne aktere svoje priče Bauer psihološki veoma uvjerljivo nijansira i to prvenstveno putem dijaloga koje piše u hrvatskom standardu, bez upotrebe kolokvijalizama ili dijalekata.
Osim međuljudskima koji su u prvom planu, Bauer veliku važnost pridaje i odnosima vlast - pojedinac, pri čemu je izrazito kritičan prema bivšoj, komunističkoj nomenklaturi (koje je i noseći junak Bruckner, članom), ali se ne libi prstom uprijeti i u brojne grijehe i nemoral novoustoličene hrvatske vladajuće garniture. I ovdje, kao i u svom prijašnjem romanu Biserje za Karolinu (Znanje, Zagreb, 2001.), Bauer kroz sudbinu jednog lika angažirano progovara o dva politička sistema, a pažljivi pratitelji Bauerova opusa dodatnu poveznicu sa spomenutim romanom prepoznati će i u istom prezimenu protagonista – Bruckner.
U Don Juanovoj velikoj ljubavi i malom balkanskom ratu Ludwigu Baueru uspijeva zamršenost političke situacije s kraja osamdesetih sagledati iz više kutova. Tako tu imamo i Janovu hrvatsku poziciju, bosansko očište majora Sulejmanbegovića, naglašeno srpstvo Valerijina brata, ali i Ahmetijev albanski kut gledanja, pri čemu se tek kod Vesnine slovenske epizode pomalo osjeća literarna iskonstruiranost. Svakako treba posebno naglasiti da autor svoje brojne (spomenute, ali i još neke druge) likove uspijeva učiniti punokrvnim karakterima, ljudima od krvi i mesa, uspješno izbjegnuvši da mu akteri budu tek puki predstavnici “strana” (nacija).
Povremene sitne faktografske greškice (jedna zvjezdica više na epoletama od majora Sulejmanbegovića ne čini pukovnika, nego potpukovnika) ili ponavljanje nekih već puno puta prežvakanih tema i motiva (npr. srpska prevlast unutar bivše državne zajednice) nikako ne umanjuju dojam o Don Juanovoj velikoj ljubavi i malom balkanskom ratu kao vrlo vješto ispričanom, pomno strukturiranom, kompleksnom i uvjerljivom - vrlo dobrom romanu.
Biografskim natuknicama nemam običaj započinjati recenzentske tekstove, ali u slučaju Ludwiga Bauera svjesno sam napravio iznimku, iz razloga što mi se čini da taj vrlo plodni književnik ne dobiva pozornost kakvu zaslužuje. Riječ je o piscu koji u gotovo svakom od svojih brojnih romana uvjerljivo tematizira nesretnu sudbinu malog običnog čovjeka zahvaćenog društveno-povijesnim mijenama i vihorom rata.
Za razliku od romana Kratka kronika porodice Weber (Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.) gdje smo kroz stoljeće i pol dugi period pratili sudbine brojnih pripadnika obitelji iz naslova, u romanu Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat Bauer svoju pozornost sužava na iskustva jednog lika - Jana Brucknera i vremenski mnogo kraće razdoblje – otprilike desetak godina, od vremena neposredno prije Domovinskog rata, pa do njegovoga kraja. Promatrani period Bauer oslikava kroz tri ispremiješane vremenske perspektive – poglavlja koja donose poslijeratnu sadašnjost Jana Brucknera izmjenjuju se sa njegovim predratnim danima provedenim na državnoj službi u Beogradu i ratnim epizodama gdje liniju bojišnice brani zajedno sa svojim sinom Filipom. Takvim postupkom autor suvereno gradi kompaktnu sliku o jednom turbulentnom vremenu kojemu je prilagodba neizbježna i nužna, ali često i vrlo mučna, dok ustrajavanje na etičnosti i ljudskom dostojanstvu, kao što ćemo vidjeti, nerijetko vodi tragičnome kraju.
Okosnicu priče Don Juanove velike ljubavi ... čini rasap obitelji uzrokovan društveno-povijesnim previranjima, pri čemu Bauer svoj naglasak stavlja na odnos Jana i njegovoga sina, koji se, za razliku od ostalih odnosa u romanu, ispostavlja jedinim postojanim i najčvršćim. Za razliku od supruge od koje se (njezinom krivnjom) sve više udaljava, i kćeri koja se buntovnom nekonvencionalnošću brani od majčine malograđanštine i očeve popustljivosti, svome sinu Filipu Jan je veoma privržen, pa Bauer opise njihovih zajedničkih trenutaka impregnira brižnom očinskom nježnošću. Osim tog odnosa, autor i Janove relacije sa brojnim drugim likovima ocrtava kroz upečatljive, različitim emocijama nabijene epizode, a brojne aktere svoje priče Bauer psihološki veoma uvjerljivo nijansira i to prvenstveno putem dijaloga koje piše u hrvatskom standardu, bez upotrebe kolokvijalizama ili dijalekata.
Osim međuljudskima koji su u prvom planu, Bauer veliku važnost pridaje i odnosima vlast - pojedinac, pri čemu je izrazito kritičan prema bivšoj, komunističkoj nomenklaturi (koje je i noseći junak Bruckner, članom), ali se ne libi prstom uprijeti i u brojne grijehe i nemoral novoustoličene hrvatske vladajuće garniture. I ovdje, kao i u svom prijašnjem romanu Biserje za Karolinu (Znanje, Zagreb, 2001.), Bauer kroz sudbinu jednog lika angažirano progovara o dva politička sistema, a pažljivi pratitelji Bauerova opusa dodatnu poveznicu sa spomenutim romanom prepoznati će i u istom prezimenu protagonista – Bruckner.
U Don Juanovoj velikoj ljubavi i malom balkanskom ratu Ludwigu Baueru uspijeva zamršenost političke situacije s kraja osamdesetih sagledati iz više kutova. Tako tu imamo i Janovu hrvatsku poziciju, bosansko očište majora Sulejmanbegovića, naglašeno srpstvo Valerijina brata, ali i Ahmetijev albanski kut gledanja, pri čemu se tek kod Vesnine slovenske epizode pomalo osjeća literarna iskonstruiranost. Svakako treba posebno naglasiti da autor svoje brojne (spomenute, ali i još neke druge) likove uspijeva učiniti punokrvnim karakterima, ljudima od krvi i mesa, uspješno izbjegnuvši da mu akteri budu tek puki predstavnici “strana” (nacija).
Povremene sitne faktografske greškice (jedna zvjezdica više na epoletama od majora Sulejmanbegovića ne čini pukovnika, nego potpukovnika) ili ponavljanje nekih već puno puta prežvakanih tema i motiva (npr. srpska prevlast unutar bivše državne zajednice) nikako ne umanjuju dojam o Don Juanovoj velikoj ljubavi i malom balkanskom ratu kao vrlo vješto ispričanom, pomno strukturiranom, kompleksnom i uvjerljivom - vrlo dobrom romanu.
odlično