Nova ekranizacija klasika znanstvenofantastične literature H. G. Wellsa prošla je sasvim solidno u američkim kinima, iako mu kritika baš i nije bila pretjerano sklona. Međutim, takvo što više nije nikakva preporuka jer su Ameri u stanju od potpuno debilnih filmova učiniti mega hitove, dok se neka vrhunska ostvarenja u kinima pojavljuju potpuno nezapažena. Stoga se nekako najzanimljivijim podatkom činilo to što se u redateljskom stolcu ovoga projekta našao Simon Wells, unuk čuvenoga pisca. Međutim, moram priznati kako film uopće nije bio loš onoliko koliko su to željeli svi prikazati jer se radi o pristojnom uratku koji pati od  brojnih slabosti, ali koji i takav može uredno zaokupiti pažnju svojih gledatelja.

 Dakle, priča je u osnovi ostala ista s nekoliko osuvremenjenih izmjena i prati briljantnog znanstvenika Alexa Hartdegena koji je po brojnim svojim izumima i matematičkim rješenjima daleko ispred svog vremena. Nakon što se desi nespretna tragedija u kojoj smrtno stradava njegova životna ljubav Emma, on odlučuje izgraditi vremeplov kako bi se njime vratio u prošlost i spasio život svojoj voljenoj. Međutim, nakon neuspjelog pokušaja Alex shvaća da  odgovore neće pronaći u prošlosti već u budućnosti, stoga se upućuje čak 800 000 godina daleko u neizvjesnu budućnost.

Ovaj film ne prolazi sjajno u usporedbi s pisanim predloškom ili s kultnom ekranizacijom Georga Pala iz polovice prošlog stoljeća, ali ga tako niti ne treba promatrati jer je riječ o slobodnoj interpretaciji Wellsova djela. Piščev unuk radio je film po već dobro poznatom receptu spravljanja hollywoodskih blockbustera po striktno određenim producentskim zahtjevima, pa je priča filma maksimalno pojednostavljena, ubačena je romansa, a sve je začinjeno obiljem specijalnih efekata. Međutim, i tako pojednostavljena priča ipak ima glavu, tijelo i rep, a spomenuti specijalni učinci lako će gledatelja ostaviti bez daha jer su impresivno urađeni. Dakle, manje zahtjevni gledatelji lako će uživati u ovom spektakularnom filmu koji je u konačnici sasvim simpatična nepretenciozna zabava za ove ljetne dane. Istina, film pati od nerazrađenosti, brojnih nelogičnosti, dvojben je odabir Guy Pearcea za glavnog junaka, ali autorima je od početka bilo jasno da ne rade film za Oscara već djelo namijenjeno isključivo zabavi, a mora im se priznati da su u tome i uspjeli.