Latino diva Jennifer Lopez oku je vrlo ugodna pojava što je ujedno i njena najveća kvaliteta, jer budimo iskreni bez obzira na uspjehe njene glazbe i filmova, J. Lo baš i nije pokazala previše  talenta kao glumica i pjevačica. Istina, njeni su spotovi vrhunski doživljaji kao i većina filmskih kadrova u kojima se pojavljuje , ali J. Lo je kao glumica nastupala u nekim od najgorih filmova novog Hollywooda (Vjenčanje iz vedra neba, Ćelija, Sad je dosta). Potvrda tim riječima je i njen nastup u ovom filmu čija je najveća vrlina upravo fizički izgled njegove glavne ženske zvijezde, što može biti dovoljno samo njenim najzagriženijim  fanovima, dok će se svi ostali prilično dosađivati gledajući ovaj film.

Međutim, najmanji krivac za nekvalitetu ovog filma je Jennifer koja ga, naprotiv, izgledom spašava od potpune katastrofe, a glavnog i odgovornog krivca treba tražiti u redateljskom stolcu. Naime, Luis Mandoki  poznat je kao rutiner sklon snimanju melodramatičnih i patetičnih filmova (Kad muškarac voli ženu) koje uporno snima iz godine u godinu. Niti njegov najnoviji film nije lišen slabosti primjetnih u kompletnoj Mandokijevoj filmografiji, pa su Anđeoske oči većim djelom razvodnjena i neuvjerljiva limunada koja iritira naivnošću fabule i nezanimljivim junacima. Film  traje preko sat i pol i cijelo vrijeme izgleda kao da će se nešto početi dešavati, ali naravno samo izgleda. Do kraja nema uopće razrade fabule, uvoda i zapleta ima cijelo vrijeme, ali ekipa nije imala pojma što bi s tim napravila.

No, neoprostivo je da Mandoki nije kvalitetnije iskoristio Lopezovu u ovom filmu (ne na način na koji si vi perverznjaci to mislite), jer se žena jedva jedanput skine, i to u nekakvoj mračnoj sceni. Da je to učinila više puta, obasjana svijetlima reflektora ili barem punim mjesecom, Anđeoske oči bi bio puno dojmljiviji film. Ovako je najpametnije da si na kazetu snimite par njenih spotova te ih vrtite čuku i pol za redom, učinak će definitivno biti dojmljiviji od onoga što ga ostavlja ovaj film.