Davno prije nego nas je Goran počeo živcirati i veseliti i davno prije nego su nam nogometaši donesli broncu na svjetskom prvenstvu, harao je Dražen Petrović. Rodio se 22. listopada 1964. u Šibeniku. Te godine košarkaški prvak je Beograd predvođen Radivojem Koraćem. Što je sve postigao napornim radom teško da bismo izveli u par enciklopedijskih rečenica. 31. svibnja 1984 godine prešao je u u KK "Cibona" i ako smijem primjetiti to je najbolje što je KK "Cibona" ikad učinila. Već 1985 godine Cibona uzima prvenstvo europe a Dražen u finalnoj utakmici postiže 36 koševa. 1996 Cibona je opet najbolja u Europi. Mi smo kao klinci imali privilegiju da markiramo vjeronauk pa da odemo u Dom Sportova gledat ga kako ubacuje koševe. Sam prije treninga. Kad je otišao u Europu, zaigrao je u Real Madridu. Te su godine izgubili prvenstvo od Barcelone, no Dražen je na utakmici Kupa kupova u Ateni protiv Snaidra iz Caserte zabio 62 koša. Poslje toga je igrao u NBA-u za Portland i na kraju za Netse. 1992 godine kada nam je nekako bilo najteže u ratu on je tamo već bio ćunka s 20 koševa u prosjeku. I još je na onoj finalnoj utakmici olimpijskih igara u Barceloni rasturao NBA zvijezde. On i Franjo Arapović. Pa nam je bilo lakše što je rat. Uvijek discipliniran, veliki fajter i sjajan šuter. Poginuo je 7 lipnja 1993 godine u Denkendorfu (Njemačka). Mnoštvo ljudi se skupilo na njegovom sprovodu i mnogi su mu priznali da je najveći lik hrvatske košarke. Grad Zagreb mu je poklonio dvoranu, no očekujemo i spomenik. Dan danas možete vidjet klince od kojih su mnogi rođeni nakon njegove smrti, da na igralištu "glume" Dražene.