F.G.Lorca, španjolski pjesnik i dramatičar, rodio se 15.6.1899 u Fuenteroquenosu, Andaluzija, a umro 19.8.1936. u Granadi.
Jedan je od najvećih španjolskih lirika. U španjolskoj poeziji svoga vremena on je unio novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. Skladno je spojio modernizam s tradicijom.
Studirao je književnost i pravo, a ujedno pokazuje interes za glazbu, slikarstvo i kazališnu umjetnost. Godine 1921. izveden je u Madridu njegov dramski prvjenac "Leptirove čarolije". Iste godine objavljuje "Libro de poemas". Renome stječe zbirkom "Cauciones" 1927, godine i patriotskim komadom "Mariana Pineda". Godine 1928. izlazi njegova najbolja knjiga stihova "Romancero gitano" (Ciganski romancero). U toj je zbirci dao sintezu španjolskih lirskih inspiracija (duh pučke poezije, kojim se nekada napajao Lope da Vega, i blistavu raskoš kojim se Gomgoneava jezika). Godine 1930. održava niz predavanja u SAD-u. Na povratku iste godine piše knjigu "Pjesnik u New Yorku", u kojoj se nalazi čuvena oda Waltu Whitmanu. Od 1931. direktor je kazališne grupe “Barroco” koja obilazi sve španjolske pokrajine igrajući djela klasičnog teatra (Lope de Vega, Calderon, Cerevantes). U tom periodu sav se posvećuje pisanju za kazalište:
Don Cristobaldovo malo kazalište (1928); Čudesna obućarka (1930); Ljubav don Perimplina i Belise u ujakovu vrtu...
U spomen svog prijatelja piše tužaljku Hanto per Ignacio Sanchez Mejias (1935). U kolovozu 1936. uhapsili su ga i streljali pripadnici Francove civilne garde.