Cipele s visokom potpeticom, to oličenje neudobne ženske obuće, zapravo su se najprije pojavile na muškim nogama. Prednosti visokih potpetica prvi su uočili konjanici - potpetice na jahaćim čizmama sprečavale su, naime, klizanje nogu iz stremena. Usponu potpetica umnogome su doprinijeli i prljavština i smeće na srednjovjekovnim ulicama.
Tada su u sjevernoj Europi izmišljene i drvene klompe s povišenom potpeticom i debelim potplatom koje su štitile osjetljive kožne cipele od prljanja. Osim toga, povišene potpetice imale su i dodatni psihološki učinak - plemići su se i na taj način željeli uzdignuti iznad blata u kojemu je živio obični puk. No pravi su procvat visoke potpetice doživjele u 16. stoljeću, za francuskoga kralja
Luja XIV. Premda je njegova vladavina Francuskoj donijela vrhunac vojne moći i kulturnog utjecaja, sam kralj nikako se nije mogao nositi s vlastitim niskim rastom. Kako je bio vrlo nizak potrebne je centimetre nastojao nadoknaditi povišenim potpeticama na svojim cipelama. U želji da se što više dodvore kralju, francuski su plemići uskoro i sami davali izrađivati cipele s visokim potpeticama.
Prvi put su slične cipele počele nositi i žene, čija obuća
stoljećima nije doživljavala osobite promjene jer je bila skrivena dugačkim haljinama. S vremenom su muškarci ipak odustali od previsokih potpetica i jednostavno ih propustili ženama. Do 18. stoljeća na francuskom su se dvoru pojavile ženske cipele od brokata s potpeticom
visokom gotovo 8 centimetara. Slijedeći najnoviju modu iz Pariza, takve su cipele ubrzo prihvatile i Amerikanke uvodeći u svoj rječnik i poseban pojam "francuskih potpetica". I dok su potpetice na ženskim
cipelama od tada postajale sve više i tanje, one ne muškima neprestano su se smanjivale. Naravno, uvijek postoje i neka odstupanja kakva su se osobito isticala 70-tih godina dvadesetoga stoljeća. No na muškoj obući sve do danas ipak prevladavaju posve niske potpetice.
Naravno, uvijek ima i iznimaka - povišenim petama nikako ne mogu odoljeti ljubitelji kaubojskih čizama