Bivši carinik, al' nasreću nimalo bivši i još uvijek ustrajano: književnik, novinar, humorist - satiričar, najduhovitiji FAK-ovac, te veliki Balaševićev fan (poput moje malenkosti)... te prvi, kratkotrajni predsjednik pol. stranke Dalmatinska Akcija od čeg' je na vrijeme pobjegao glavom bez obzira... Rođen 1949. i živi u Splitu, te igra picigin na Bačvicama. Dok u pauzama piše... i to kako piše!!! Da citiram njegovu prijateljicu Nadu Gašić:  "Lud je i nasilan, nježan i sentimentalan, rasčupan i izmeandriran do te mjere da više no na sve književne usporedbe podsjeća na džunglu naivnog slikara Rousseaua (bizarno i zabavno - i jedan i drugi bili su carinici), iz čijeg nas bujnog, sparnog raslinja vreba tigar. Tako će onoga tko se neoprezno upusti u Senjanovićev smijeh po vlastitoj sposobnosti asocijacija umjesto olakšanja zaskočiti čisti destilat nostalgičnih emocija."
Desetak godina bio udarni satiričar tjednika Feral Tribune, a danas istu funkciju obnaša u Slobodnoj Dalmaciji. U izdanju Durieuxa dosad objavio tri knjige, i to redom : "Dorin Dnevnik" (1997.) već naveliko kultna knjiga puna apsurdističkog-montipajtonovskog humora. "US&A" (1999.) romančić-putopis humorno-nostalgičnoga tipa s dvomjesečne putešestvije po Sjedinjenim Američkim Državama, u imaginarnom društvu svoga gurua i prijatelja M.Smoje. "Vidi, Vidi - Teletina '99." (2001.) Ukoričen njegov svakodnevni dnevnik u kom urnebesno duhovitim stilom bilježi politička, kulturna i ina događanja kojima ga svakodnevnica sa svih strana zasipa. Ustvari, to je svojevsna kronologija zadnjih 365 dana HDZ-ove vlasti, koja bilježi i secira svaki od dana, od 5.1.1999. pa do 5.1.2000. i smjene vlasti. Kad smo već kod Teletine treba reći da istu još uvijek predano svakodnevno ispisuje i da ona izlazi subotom na stranicama Slobodne Dalmacije, te već sadrži dnevničke bilješke koji do danas ukupno broje više od 1300 na papir podastrtih Ćićinih dana, te prosto vabe za daljnjim ukoričenjem. Pitanje upućeno N. Popoviću i vučjaku Benu: Što čekate, prijatelji ?
Da završim još jednim citatom (po sjećanju), ovoga puta iz pera Ede Popovića: "Godinama držah da je Đermano Senjanović ustvari pseudonim čitave Feralove redakcije jer je naprosto nezamislivo da tako genijalne dosjetke iz tjedna u tjedan na stranicama Ferala ispisuje jedan jedini čovjek." Ustvari, najbolja preporuka za čitanje njegove proze je tvrdnja da je on jedini pravi, legitimni nasljednik Smojinog toplog, humornog pisma... a vjerujem, za Ćiću ujedno i najveći mogući kompliment. Dobro more, majstore!!!