Dragi moji, prije nego vas o tome izvjeste svi mediji u Hrvatskoj, red je da mi prvi objavimo da je sinoć, 9. veljače godine gospodnje 2003., održan dugotrajan sastanak redakcije Lupige, gdje smo u uvjetima nedostojnim čovjeka razmatrali daljnji rad na site-u i pokušali dokučiti smisao života, što nam je i uspjelo. Sastanku visokopozicioniranih dužnosnika Lupige prisustvovao je i TB, koji je za ovu prigodu potegnuo iz Novog Mesta, te predstavio par briljantnih ideja pakiranih u boce od 7,5 decilitara. Zaključke pročitajte u

Shvatili smo da se jednostavno fizički ne može popiti više od 100 litara vina i 80 piva po čovjeku i zaključili da se više isplati naručiti tri male nego jednu jumbo pizzu. U jednom trenutku tata Branko se ispričao što je star, ali do kraja večeri mu nismo oprostili tu nedopustivost. Očekivali smo sedmogodišnjaka zavijenog u pampers, a tamo se pojavila ljudina teška cca. 80 kilograma i oboružana skupim fotoaparatom neutvrđene marke. Briljirao je i naš Ivor- Car, obučen u džemper što svijetli u mraku i uvijek spreman na neukusnu psovku. U trenutku iskrenosti obavijenom alkoholnom izmaglicom naš Ivor nas je obavijestio da su zapijena sva sredstva što su bila namijenjena daljnjem radu stranice, a prisutni su to pozdravili s odobravanjem i luđačkim kimanjem napijenih glava, a neki tvrde da je bilo i gromoglasnog pljeska. Naravno, bila bi nepravda ne spomenuti uvijek nasmijani i raspoloženi bračni par koji se odazivlje na imena Lijeni vuk i Silvač, a koji je za ovu priliku opravdao svoje postojanje činjenicom da ima podmladak i da je još uvijek kreativan i radišan kao nikad, što uostalom govori i naslov vučje kronike - Poticaj na olovku i lopatu. Zavaljen u udobnu fotelju oker boje Vuk se u nekoliko trenutaka gubio i tražio neiskusno misleći da će to promaknuti oku preiskusnih reportera. Do kraja večeri stabilizirao je svoje stanje i obračunao se s izvjesnim "Teranom".
Naravno, bila bi katastrofalna greška ne spomenuti za fizičke obračune zaduženu ekipu iz Bugojna, trio - Ćiro, Danči i Nikola. Što se našeg Ćirokija tiče još jednom je ukazao na svoju već poslovičnu lijenosti, ustvrdivši da će se to ponavljati i ubuduće - sve do unedogled. Bogami, osim Dančija ogrnutog prekrasnim Versaceovim šalom, bila je i Nikolina cura čiji glas i ime nižepotpisani nije uspio čuti.
Dobro, s obzirom da je vaš najomraženiji spisatelj pao već u prvim sekundama oštrog redakcijskog sastanka, to nije niti čudno. Nisam čuo niti druge glasove, ali sam savršeno kimao glavom i upravo fascinantnom brzinom praznio pepeljare u sklopu akcije "recite da nepušenju". Cijenjeni skup je nadgledao jedan budući Lupež, kojeg ćete čitati već za nekoliko dana, jedan inspektor u civilu i čovjek iz NASA-e zadužen za astronautiku i razvoj civilnog društva u jugoistočnoj Europi. Civilno društvo nismo uspjeli razviti, ali zato je netko podlo razbio moju najdražu elegantnu čašu na kojoj je pisalo Stella Artois. O zaključcima više iz nekog drugog pera, a u smislu života ničeg novog. E, da. Bio je i onaj "x" što je poznat po svojoj beskrupuloznosti i čestim verbalnim obračunima s našim Bozzom, kojeg smo, na žalost, sinoć imali tek u mislima.
I na kraju, ali ne po zaslugama, da spomenem našeg pjesnika Mira, koji je prisutnima pokušao objasniti kako je Einstein došao do formule relativiteta, ali svi su bili zainteresiraniji za njegov besprijekoran ten, vedar duh i lijepu odjeću. Nesretnog Miru to je dotuklo do te mjere da se gotovo neopaženo izvukao iz stana gdje se održavala visoka svečanost. Neki su se kasnije kleli da su ga u ranim jutarnjim satima sreli na križanju Jurišićeve i Draškovićeve, gdje je navodno istaknuo transparente grubog sadržaja od kojh nas je najviše zabolio onaj na kojem je pisalo - Zaustavite Lupigu.