Nakon svega imamo dvostruki dokaz Milanovićeve gluposti: vjerovanje da će „dečki“ popušiti njegove fore, a realno su ga u javnosti zakucali kao rasni štemeri, plus vjerovanje da se u kampanji treba boriti za desne glasove i šurovati s ljudima koji su de facto prijetili vojnim pučem, dok u političkoj stvarnosti treba mobilizirati lijevo biračko tijelo. Kako je to tijelo već napaljeno strašnim iskustvom s palom vladom, za to mu je dovoljno samo jedno – da nedvosmisleno pokaže da je protiv revivala ustaštva, pa poslije može nastaviti sa svojom diletantskom klijentelističkom politikom. Uglavnom, prva se pogreška dogodila jer Milanović misli da je prekaljeni gangster, iako ima samo svega nekoliko godina pubertetskog iskustva na Trnju, a drugo jer misli da je superiorni političar, iako izbore dobija tek kad državni odvjetnik kriminalizira cijeli HDZ i kad zamalo svi završe u zatvoru.
„Prije 14 godina postojala je ta neka vrsta istinske potrebe društva za hrvatskim dokumentarnim filmom – onim koji služi kao produžena ruka razvoju civilnog društva, onim koji radi follow up na važne društvene teme koje su otvorili mediji. S tom nekom idejom, i idejom da se u male Ičiće treba dovesti kulturni sadržaj, 'oci' festivala naprosto su jednu torbu punu hrvatskih dokumentaraca, koje je skupio stanoviti Pile, 'iskrcali' u lučicu, pa na platno“, reći će o počecima Liburnia Film Festivala, najstarijeg festivala dokumentarnog filma kod nas, Jelena Androić, danas njegova izvršna direktorica. Sada stvari s domaćim dokumentarcem stoje bitno drugačije. „Ljudi su se konačno ohrabrili da počnu samostalno snimati, nešto je više filmskih radionica u drugim dijelovima Hrvatske koje su 'glavni krivac' za otkrivanje nekih novih imena za koja se možemo nadati da će nastaviti raditi na filmovima“, ocijenit će Oliver Sertić, direktor i selektor LFF-a.
„Otišao je u Ameriku i javljao bi nam se svaki put kada bi produžio vizu. Prvo je dobio vizu na tri mjeseca, pa još na tri, pa potom na još šest … I onda se prestao javljati…“, tako nam je jednom prilikom Sale Veruda ispričao početak američke priče Maria Marietta Dobrića, svojevremenog člana legendarnih KUD Idijota kojiSAD. No, tamo je ostao više od 30 godina. Marietto, dobri duh pulske rock scene, iznenada je preminuo u New Yorku i možda već sada, na nekom boljem mjestu, svira zajedno s Brankom Črncom Tustom, pjevačem Idijota. U Idijotima, njihovoj ranoj, i po nekima, najboljoj fazi, Marietto je svirao, po potrebi, bas i gitaru, a znao je napisati i pokoji tekst. Jedan od njih je i onaj koji pamtimo u kultnoj pjesmi „Preživjeti“, kasnije nazvana „We remember Marjeto“. „Ta je pjesma skoro u potpunosti Marjetova pjesma, a mi smo je kasnije svirali kao neku svojevrsnu posvetu njemu“, objašnjava Sale.


• Citat dana •

“Budimo zahvalni budalama. Da ih nije bilo, mi ostali ne bismo uspjeli”

Mark Twain (1835 - 1910)

Grad Zagreb
Agencija za elektroničke medije
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
  • Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda
  • CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije
  • Forumlogo
  • Kontra logo
  • Kulturpunkt logo small
  • Lmd139
  • Logooriginalcrol
  • Logoskdprosvjeta
  • Logotris
  • Mazlogo
  • Novosti
  • Radio 808 logo
  • Rstudent 139
  • Slobfil 139 0
  • Zarez 139 0