U novom broju tjednika Novosti standardno briljantni Boris Rašeta naoštrio je svoje pero pa se dao na rasvjetljavanje dosega hrvatskog istraživačkog novinarstva koje snažno nasrće na dozlaboga aktualnu temu budućih memoara doktora Ive Sanadera. Knjiga će, prezentira najnovija otkrića Rašeta, posve izvjesno započeti na prvoj stranici, a kako stvari stoje veliki su izgledi da završi na zadnjoj. To međutim nije sigurno, jer stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine, osobito ne kad je u pitanju nekoć najdraži, a danas najomraženiji hrvatski prvak drame

Naslovnica tjednika Novosti

Ivo Sanader piše memoare! Jedan hrvatski tjednik ekskluzivno nam je podario spoznaju o čemu će sve pisati odbjegli političar. Svakako je najdragocjenija informacija da će bivši hrvatski premijer napisati “sve kako je i što bilo”. Iz ovoga je posve razvidno da Sanader misli pisati kozmogoniju. Drukčiji zaključak teško je izbjeći. To je jedina disciplina u kojoj se opisuje nastanak i razvoj svega. Kozmogonija je, kaže Wikipedija, “skup mitova koji opisuju postanak svemira. Za razliku od kozmologije koja ima znanstveni pristup, kozmogonija uključuje razne mitove o stvaranju ili ezoterične teorije o stvaranju svijeta”.

Prema svemu što znamo, mitologija je u Sanaderovom životu, kao i životu njegovih prijatelja, vršnjaka i stranačkih drugova, doista bila razmjerno važna pojava. Marijo Ujević, filozof iz Imotskoga, smatra doduše da se samo grčka tragedija bazirala na mitu, dok se hrvatska bazira na korupciji, pa se pretpostavlja da će Sanader morati jako potruditi da objasni je li to doista tako. Neki suvremenici, pak, spremni su zaprisegnuti na sve što imaju da se Sanader borio protiv korupcije, ali osobno nije imao ništa protiv mita. Kao dokaz navode da je mito uzeo u Hypo banci, no ta se tvrdnja našla u suprotnosti s mitologijom vladajuće klase nakon njegova odlaska. Ona je, kao za inat, povjerovala u mit prema kojemu će joj hapšenje Sanadera omogućiti ostanak na vlasti i izbrisati preostale tragove mita u stranci.

Grobnica od zlata

Okorjeli optimisti vjeruju da će Ivo Sanader, kao istaknuti pripadnik ugledne katoličke obitelji koji ima ambiciju da napiše “sve kako je i što bilo”, konačno objasniti i zašto je Bog prvoga dana stvorio svjetlost a tek trećega Sunce, te ima li u toj pojavi neke kontradikcije kako se na prvi pogled čini. To za Hrvatsku doduše nije presudno, ali u horizontu istraživačkog novinarstva svaka takova pojedinost ima važno mjesto. I Sanaderu bi rasvjetljavanje te pojedinosti moglo donijeti besmrtnu slavu, ali bi ga onda stavilo u veliku nevolju – u njegovu životu tad bi se pojavio višak nekretnina poput, primjerice, groba!

Iz ostataka Sanaderova groba, kojeg je ovaj nasmrt uvrijeđeni memoarist s početka 21. stoljeća kupio na Mirogoju, ni najbolji arheolozi ne mogu još jasno razlučiti je li Sanaderova politička smrt stvar mita ili korupcije, ali bi – kako saznaje tjednik – moglo biti i jedno i drugo. Možda čak i oboje, iako ne bi trebalo odbaciti mogućnost da nije ni jedno. Možda je tako, a možda opet i nije, rezolutan je tjednik. Sanaderovi suvremenici snažno su vjerovali kako je grob ovoga velikana najsnažniji dokaz da Sanader nikada nije ozbiljno mislio pobjeći iz zemlje. Raskošna, 93 tisuće eura vrijedna grobnica – sa čak devet udobnih ležajeva – poslužila je kao motiv nepoznatom navodom pjesniku, koji je sročio stihove: “Na Mirogoju grobnica od zlata, ona čeka pobjeglog Hrvata…”

Investigativni hrvatski novinari otkrili su još brojne detalje Sanaderovih memoara. Izvjesno je, kažu, da je Sanader naumio pisati tu knjigu, a samo su neke sitnice neizvjesne. Neizvjestan je, prije svega, trenutak dovršenja knjige, a onda i datum njezina izlaska. A drugo što je neizvjesno jest njezin ton. Trenutak dovršenja knjige mogao bi biti oko 2014. godine, kada Hrvatska uđe u EU. No ako Hrvatska ne uđe u EU te godine, onda bi knjiga mogla biti dovršena malo kasnije, ali bi mogla i malo prije, ako se autoru bude žurilo. Ako ne, ima vremena. Ton knjige mogao bi biti pozitivan, do čega neće doći jedino ako autor odluči da mu negativni ton bolje pristaje uz reputaciju žrtve, “Šafhauzen” satove, mokasine i kuću na Pantovčaku.

Knjiga bez kraja

“Koncept knjige”, kaže tjednik, “još nije gotov, ali zato postoji puno bilježaka. Zasad je uglavnom izvjesno kako će knjiga početi, ali je krajnje otvoreno kako će završiti.” “Novosti” doznaju više detalja: Sanaderova će knjiga, sasvim izvjesno, dramatično započeti na prvoj stranici, a čini se mogućim da će završiti na zadnjoj. Tome se ipak suprotstavljaju dvije utjecajne škole mišljenja. Jedna vjeruje kako Sanaderova knjiga neće završiti na zadnjoj stranici ako se autor odluči, recimo zbog masnog honorara ili nekog sličnog razloga, pisati nastavak. Tad će na njenom kraju pisati “nastavlja se” i to onda neće biti nikakav kraj. Drugi, manjinski ali akademski vrlo utjecajni oponenti, misle kako bi se Sanader mogao odlučiti na pisanje muškog i ženskog primjerka knjige, poput Milorada Pavića, pa će ona onda imati dva početka: jedan na početku a drugi na sredini, što bi onda logično nametnulo i dva kraja. Ipak, naš tjednik nije htio otkrivati baš sve detalje jer bi čitanje Sanaderovih memoara bilo lišeno svake napetosti a bez toga nema dobre literature. To nikako ne želimo. Mi samo dodajemo i da je moguće da Sanaderova knjiga nikako ne započne – ako je ne bude pisao, a tu je mogućnost tjednik ispustio iz vida.

“Bude li završio u istražnom zatvoru”, doznaje tjednik, “kako neki najavljuju, imat će svakako više materijala za pisanje. A bude li, štoviše, i osuđen, materijali će biti još bogatiji. S te strane gledano, sve je apsolutno otvoreno.” Tu tjednik, nažalost posve očito, griješi: bude li osuđen, sve će možda biti otvoreno, ali će Sanader biti – zatvoren. Bajbokana nije baš neki posve otvoren prostor o čemu dosta govori i etimologija riječi “zatvor”. Naizgled zbunjuje pojava prema kojoj su Mladen Barišić i Nevenka Jurak bili vrlo otvoreni pa su zato pušteni iz zatvora, ali ovo nije penološka ni forenzička ili kriminalistička revija, pa da vam objašnjavamo takve detalje.

Ima još o Sanaderu, a to je puno zanimljivije i doslovce vrvi od napetosti. Pazite ovo, umrijet ćete od napetice kao da ste na sajmu Šeksa, koji već tjednima uspaljuje perverznu maštu Hrvata. “Glavna tema bit će otkrivanje sadržaja brojnih Sanaderovih političkih susreta i razgovora (mahom, iako ne i isključivo, na međunarodnoj političkoj sceni), poglavito iz razdoblja u kojem je bio premijer, a o kojima javnost ništa nije znala. Čini se da Sanader pritom neće ići na diskreditaciju živih osoba”, otkriva tjednik.

Razgovori u četiri oka

Iz te hvalevrijedne informacije odmah je jasno da će se Sanader namrtvo obračunati s Franjom Tuđmanom, Matom Bobanom, Dioklecijanom – otkrit će zašto je nakon povlačenja Dioklecijan sadio kupus, dok se Budiša odlučio za papriku – i drugim besmrtnim likovima novije hrvatske povijesti, dok će prešutjeti kako je s Barišićem i Rončevićem skupljao pare za Suzaninu kampanju i slične trice, manje-više nezanimljive naraštaju Hrvata koji još uvijek masovno sanja predgrobni život. Te bi sitnice zamorile našu čitateljsku publiku, pa će ih Sanader – uviđavan kao i uvijek – zaobići. Kao da ga čujemo kako govori: “Pa neću se ja ovdje s vama svađati”, kako je već jednom govorio na odlasku…

“Sanader”, otkrivaju na kraju hrvatski novinari, “kao političar nije vodio dnevnik, ali je sačuvao mnogo bilježaka, a i pamćenje ga izvrsno služi. Kako besprijekorno poznaje sve, ili gotovo sve svjetske jezike, nije mu u susretima na međunarodnoj razini trebao prevoditelj, pa svi su ti njegovi razgovori vođeni u četiri oka, bez ikakva posredovanja. To će svakako davati značajnu notu ekskluzivnosti njegovoj knjizi…” Bit će doista pravo zadovoljstvo saznati elemente prisjećanja Sanaderovih razgovora na mandarinskom kineskom s vođama Kine, na korijenskom s Bulcsuom Laszlom ili s Indijancima na jeziku crow; nećemo ipak doznati zašto se nije mogao razumjeti sa Šeksom iako je njegov hrvatski jezik navodno vrlo tečan…

Da bi naš Sanader uopće bio izdan, prepišimo za kraj navode tjednika, dva su uvjeta. Jedan je “nužan” a drugi “dovoljan”. Dovoljan je uvjet da bude napisan. Nužan je uvjet već postignut. Čovjek je već izdan, pa nije jasno čemu sav taj trud oko memoara u kojima će glavne teme biti Dioklecijanov kupus i Budišina paprika, ali to ćemo valjda na vrijeme doznati. Hrvatskim investigativnim novinarima niti jedna sitnica ne može ostati skrivena!

Boris Rašeta (www.novossti.com)