Tko je i kako HEP-u "maznuo" stanove
Upoznajući se s prvobitnom akumulacijom kapitala, odnosno s liberalnim kapitalizmom na balkanski način i inačicom demokracije koja (još uvijek) ne poznaje jednakost pred zakonom niti vladavinu istog, hrvatski građani suočili su se i s novim pravilima životne igre. Među njima izdvajamo za ovu priču bitno pravilo, koje važi za uvjerljivu većinu građana. Ono kaže: ako od svog rada želite steći krov nad glavom, budite pripravni na činjenicu da ćete kupujući jedan, morati (ot)platiti dva stana. Tako nekako funkcionira princip stjecanja stambenih kvadrata u demokratskim, kapitalističkim i kreditnim uvjetima poslovanja. Pravila, međutim, nisu za sve ista, na što zorno ukazuje primjer Hrvatske elektroprivrede, gdje povlastice svojstvene socijalizmu još uvijek dišu, barem kad je riječ o stambenim pitanjima; barem kad je riječ o nevelikoj skupini izabranih.
U prvih deset godina hrvatske neovisnosti mnogi upravljački kadar u Hrvatskoj elektroprivredi za sebe je uspio isposlovati stambene kvadrate po posebnim povlasticama. Bilo je dovoljno poznavati prave ljude na pravom mjestu i dočekati blagoslov Uprave poduzeća, koja je odlučivala o svakom pojedinačnom pitanju otkupa stanova. S nastupom novog stoljeća zapuhali su i novi politički vjetrovi, pa se na čelu Hrvatske elektroprivrede našao današnji predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Ivo Čović.
Početkom svibnja 2003. godine njegova Uprava donijela je Odluku o prodaji stanova, garaža i poslovnih prostora u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede. Njome su propisana jasna pravila prema kojima odabrani zaposlenik HEP-a može otkupiti stan u vlasništvu poduzeća. Odluka je donesena s namjerom da se u praksu otkupa HEP-ovih stambenih kvadrata napokon uvede red, a dobre namjere odabranima su poslužile kao pločnik do stambenog raja. Šest godina kasnije stanovi u vlasništvu »elektroprirede« kojima su se namirili direktori, članovi Uprave i ini zaslužni kadrovi, našli su se na stranicama dnevnih novina, u storijama pod egidom – ekskluzivno, skandalozno, šokantno...
DVA MODELA OTKUPA STANOVA
Od 2003. godine do danas na temelju odluke donesene u vrijeme Čovićevog upravljanja HEP je u otkup dao 140 stanova. Otkup 93 stana već je dogovoren i konzumiran, dok je 47 stanova još uvijek u procesu dodjele. Posve očekivano, na listi zaslužnih, odnosno privilegiranih kadrova koje je najprije valjalo namiriti stambenim kvadratima našli su se brojni ljudi iz upravljačke strukture poduzeća. Krenut ćemo od spomenutog Ive Čovića, autora Odluke.
Stasiti Sinjanin u sustavu HEP-a radio je od 1986. do 2004. godine, a u 18 godina staža prevalio je put od inženjera za automatiku i regulaciju u HE Orlovac do predsjednika Uprave HEP-a. Za dugogodišnju vjernost nagrađen je, među ostalim, privilegijem otkupa stana uz kamatu nešto nižu od dva posto. Čović se skućio na Novoj cesti, u stanu od 83 metra kvadratna. Za stan se HEP-u obavezao isplatiti puni procijenjeni iznos od 1,17 milijun kuna, u roku od 20 godina. Kvadrat stana, dakle, Ivu Čovića stajao je nešto manje od dvije tisuće eura, a privilegij, primijetili ste, leži u visini kamate. U Čovićevom slučaju ne može se naći ništa sporno, ako spornim ne smatramo same uvjete otkupa stanova propisane njegovom odlukom, odnosno činjenicu da ih konzumira samo uska skupina djelatnika HEP-a. Radi se, dakle, o pogodnostima sadržanim u dva modela otkupa stanova.
Prema prvom modelu, (odabrani) zaposlenik HEP-a stan može otkupiti gotovinom, a u tom slučaju dobiva popust od trideset posto na procijenjenu vrijednost stana. Uvjet je da plaćanje bude izvršeno u roku od 90 dana od dana potpisa ugovora o prodaji. Hrvatskim braniteljima zaposlenima u HEP-u, pak, omogućen je popust od 40 posto u odnosu na procijenjenu vrijednost stana, koju utvrđuje ovlašteni vještak. Drugim modelom odabranim djelatnicima omogućeno je da stan otplate u roku od 20 godina, uz kamatu manju od dva posto, ali bez popusta. Ovaj model, rekosmo, odabrao je Čović.
KRITERIJI NE POSTOJE
Sve je, dakle, transparentno i bistro kao gorska suza, sve izuzev kriterija prema kojima se biraju kadrovi za privilegirani otkup HEP-ovih stanova. Predsjednik strukovnog sindikata radnika HEP-a (TEHNOS) Denis Geto za naš list kaže da nikad i nigdje nije vidio te kriterije.
– Kriteriji ne postoje. Znam ljude koji su moljakali da im se omogući takav otkup stana, ali nisu uspjeli. Nama radnicima nikad u ruke nije dospjela nikakva lista, nikakvi kriteriji, ništa što bi imalo veze s otkupom stanova uz popust od 30 i 40 posto, uz kamatu od dva posto, na rok otplate od 20 godina. Postoji pravilnik o subvencioniranoj kamati, što ju je HEP dogovorio sa Zagrebačkom bankom. Prema tom pravilniku izrađena je lista radnika kojima tvrtka subvencionira kamatu spomenute banke. Ta kamata za kredit, uz subvenciju poduzeća, iznosi oko šest posto. Stanovi po uvjetima o kojima vi govorite daju se na otkup prema slobodnom nahođenju uprave poduzeća. Ako, pak, takvi kriteriji postoje, a da nisu dostavljeni nama radnicima – onda je to još skandaloznije, kaže predsjednik strukovnog sindikata HEP-a.
O odabranim kadrovima koji će dobiti stanove po najpovoljnijim uvjetima, dakle, odlučuje se negdje gore u visini, gdje miriše koža direktorskih fotelja. Na tom mjestu odlučivalo se i devedesetih, prije Čovićeve »Odluke o prodaji stanova, garaža i poslovnih prostora«. Svoje stambeno gnijezdo tad je povlasticom svio i drugi predsjednik Uprave poduzeća, aktualno smijenjeni Ivan Mravak. Ovaj zaslužnik također je koristio mogućnost dvadesetogodišnjeg kredita uz kamatu od dva posto. Ugovor o otkupu potpisao je u drugoj polovici dvedesetih, a stan u Miramarskoj, veličine 82 metra kvadratna, platio je 413 tisuća kuna. Stambeni kvadrat, dakle, Mravka je koštao oko pet tisuća kuna, odnosno nešto manje od 700 eura. Na ovom mjestu valja istaknuti da je vrijednost stambenog kvadrata u drugoj polovici devedesetih bila niža nego danas, zbog čega je i procjena vještaka nerealna u odnosu na aktualne cijene.
DVA POSTO I DVADESET GODINA
Još jedan (bivši) član Uprave iskoristio je HEP-om danu pogodnost otkupa stana uz uvjete od kojih prosječnom hrvatskom građaninu-podstanaru cure sline na usta. Riječ je o Darku Beliću, kojeg je 2006. godine na mjestu člana za ekonomsko-financijske poslove zamijenio Velimir Lovrić, stručnjak sklon pisanju pisama s uvodnim pozdravom: »Dragi Ivo«. Darko je Belić, elem, izabrao popularniju inačicu HEP-ovog cjelogodišnjeg popusta, onu s dva posto kamate na rok od 20 godina. Površina njegovog stana je stotinu četvornih metara, a vrijednost mu je procijenjena na 1,4 milijuna kuna. Nešto manje od dvije tisuće eura po kvadratu.
NAPLATA U NEKRETNINAMA
Pomoćnik direktora HEP opskrbe Ante Matijević, pak, svoj stan platio je gotovinom, zbog čega mu je odobren popust od trideset posto na procijenjenu vrijednost stana. Potkrovni stan od osamdeset, plus dvadeset kvadrata terase Matijević je platio 998 tisuća kuna, a procjena vještaka bila je 1,4 milijuna. U istoj zgradi stan je na otkup dobio i australski povratnik – žrtvovani HDZ-ov pijun Rade Buljubašić. Utjecaj presudan da se i njemu dodijele privilegiji zaslužnih stoluje izvan, točnije iznad HEP-ove strukture. Dakako, radi se o stranačkoj središnjici. Rade Buljubašić svoj stan širok lijepih 89 četvornih metara platio je 900 tisuća kuna. On nije slijedio logiku većine HEP-ovih menadžera, prema kojoj je bolje imati gotovinskog goluba u ruci, a stan otplaćivati dvopostotnim »vrapcima«, nego se odlučio na HEP-ov nekretninski popust na gotovinu u iznosu od 30 posto ukupne cijene. U istoj zgradi gdje i Buljubašić, stan je kupio i direktor HEP proizvodnje Željko Dorić, koji se pak odlučio za nešto manju kvadraturu – 88 kvadrata stambenih. Prema tvrdnjama naših izvora, i Dorić je dobio niskokamatnu tarifu: dva posto na rok otplate od dvadeset godina.
Na svako traženje objašnjenja ove lijepe HEP-ove prakse privilegiranih otkupa u novinske kuće iz Ureda za odnose s javnošću poduzeća stizao je sljedeći odgovor: »Način na koji su djelatnici HEP-a stekli vlasništvo nad stanovima u potpunosti je u skladu s važećim aktima Hrvatske elektroprivrede«. U najmanje jednom slučaju ovaj odgovor bio je lažan.
Cijeli niz odabranih, neznanih kadrova Hrvatske elektroprivrede skućio se na opisani način te nam valja objasniti otkud dolaze svi ti stanovi, što ih naša(!) poduzeća daju na otkup, uz uvjete nedohvatne prosječnom građaninu. Najvećim dijelom oni su kompenzacija dužnika, najčešće građevinskih poduzeća, osobito onih pred izdisajem. Stvar ide ovako: poduzeće x dužno je HEP-u pet milijuna kuna. Osoba koja radi s tim poduzećem i zadužena je za provjeru njegovog boniteta predlaže naplatu u nekretninama, jer se poduzeće x nalazi pred stečajem. Nekretninsku naplatu odgovorni predlaže šefu financijskog sektora, koji isto predlaže Upravi. Uprava je vrh piramide i ona odlučuje želi li se poduzeće naplatiti u stanovima. Završetak ovog prikaza završit ćemo upozorenjem koje smo čuli na više HEP-ovih adresa, uključujući i visokopozicionirane: slučaj otkupa stanova po posebnim povlasticama municija je u obračunu političkih i gospodarskih frakcija u HEP-u i oko njega, a pravi problemi mjereni u stotinama milijuna kuna nalaze se dublje u poslovanju Hrvatske elektroprivrede.
TKO JE I KAKO DOBIO STANOVE
Ivo Čović: stan veličine 83 metra kvadratna na Novoj cesti / procijenjena vrijednost 1,7 milijuna kuna / plaća punu cijenu, uz dvopostotnu kamatu na kreditni rok od 20 godina.
Ivan Mravak: stan veličine 82 metra kvadratna u Miramarskoj ulici / procijenjena vrijednost (druga polovica 90-tih) 413 tisuća kuna / plaća punu cijenu uz dvopostotnu kamatu na kreditni rok od 20 godina.
Darko Belić: stan veličine 100 metara kvadratnih / procijenjena vrijednost 1,4 milijuna kuna / plaća punu cijenu uz dvopostotnu kamatu na kreditni rok od 20 godina.
Ante Matijević: stan veličine 80 + 20 kvadrata u Bednjanskoj ulici / procijenjena vrijednost 1,4 milijuna kuna / plaćeno gotovinom uz popust od 30 posto.
Rade Buljubašić: stan veličine 89 metara kvadratnih u Bednjanskoj ulici / procijenjena vrijednosti 1,27 milijuna kuna / plaćen gotovinom u iznosu od 900 tisuća kuna uz popust od 30 posto.
Ante Despot: stan veličine 108 metara kvadratnih u Bužanovoj ulici / procijenjena vrijednost 1,6 milijuna kuna / plaćeno gotovinom uz popust od 40 posto / stan otkupljen suprotno pravilniku poduzeća
KAKO JE HEP UDOMIO SVOG DESPOTA
Poseban slučaj u poglavlju otkupa stanova jest onaj Ante Despota, nekadašnjeg čalana Uprave i Predsjednika nadzornog odbora HEP proizvodnje, o kojem je Novi list već pisao. Samo u Despotovom slučaju HEP je kupio stan na tržištu, da bi mu ga potom uz povlastice prodao po povlaštenim uvjetima. Ovaj stan nalazi se u Bužanovoj ulici na broju četiri, u »ekskluzivnoj« zgradi u kojoj stanuje i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Stan površine 108 kvadrata, procijenjen je na 1,6 milijuna kuna. Despot ga je gotovinom platio milijun kuna, što je 1.300 eura za kvadrat stambeni. Dobio je popust od 40 posto, jer se vodi kao hrvatski branitelj. Despot je, dakle, uštedio 600 tisuća kuna. Uz stan je dobio i garažno mjesto površine 17.75 četvornih metara. Predsjednik Uprave Ivan Mravak supotpisnik je na kupoprodajnom ugovoru, a stan je Despotu omogućen unatoč Pravilniku o rješavanju stambenih potreba zaposlenika. Tamo u članku 13. piše da »zaposlenik s obzirom na broj članova obiteljskog domaćinstva ima pravo na stambenu površinu do 35 kvadrata ukoliko je samac«. U vrijeme otkupa stana Despot jest bio – pogađate – samac, ali ne bilo kakav. Njegov utjecaj u HEP-u, svjedoče naši izvori, proizilazio je iz pozicije budućeg zeta Mladena Barišića. Riječ je o bivšem šefu carine, državnom tajniku za financije i bliskom prijatelju Ive Sanadera. Despot je u međuvremenu Barišićevu kćer i oženio, pa danas žive kao susjedi: Barišić je prijavljen u Bužanovoj 6, a Despotovi su se na opisani način smjestili u Bužanovoj 4.
– Ante Despot jedini je u HEP-u upro prstom i pokazao gdje želi stan. Samo njegov stan kupljen je direktno na tržištu, od tvrtke Hypo Alpe-Adria Consultants, da bi bio ponuđen njemu na otkup, svjedoči sugovornik visokopozicioniran u HEP-ovoj upravljačkoj strukturi, kao i dokumentacija koje smo u posjedu.
Začuđujuća je, također, i činjenica da je Ante Despot uopće bio imenovan u Upravu HEP-a, osobito s obzirom na liječničku dokumentaciju prema kojoj ne smije biti raspoređen na »poslove koji zahtijevaju povećanu koncentraciju i pamćenje«. Ovo rješenje izdao mu je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Široj javnosti Despot je poznat iz afere koja se događala koncem 2007. godine, kad ga je vlasnik tvrtke Flex-O Željko Ševerdija optužio za pokušaj reketarenja, što je bio jedan od vjerojatnih razloga njegovog konačnog odstranjenja iz Uprave Hrvatske elektroprivrede. U živopisnoj karijeri promijenio je tri stranke. Najprije je bio u HNS-u, potom u DC-u, da bi na koncu bio preveden na pravu vjeru, onu koju proklamira vladajući HDZ.
Ladislav Tomičić (Novi list, 26. listopada 2009.)
