Novica 'Prokleta avlija za Orhana Pamuka' izazvala je, jednu, hm, nazovimo to diskusija, gdje se dotaknulo i pitanje vehabizma u BiH. Pojava vehabija u sarajevskoj čaršiji bolno je dirnula u živac ovog autora, a kritika vehabizma još bolnije pojedine čitatelje. Dok su oni argumentirano upućivali na stradanja Bliskog Istoka, nižepotpisani se zgrozio nad fundamentalizmom koji se budi u susjednoj državi. A danas - spektakl

Za uvod, recimo da uredništvo ove stranice pozdravlja i toplo k srcu prima riječi doktora Enesa Karića, novog kandidata za vrhovnog poglavara Islamske zajednice u BiH. Na tragu onih koji se još uvijek nadaju da će Bosna i Hercegovina ostati zemlja u kojoj se merači uz lahku šljivu i mezu, u kojoj se sevdalinke pjevaju nepokrivenim curicama i u kojoj nema mjesta isključivosti, doktor Enes Karić dao je veliki doprinos razumu: odlučno se usprotivio nastanku i širenju radikalnog islamskog pokreta na području BiH, poznatijeg pod kolokvijalnim nazivom "vehabije".

Pretendent na mjesto novog reis-ul-uleme, kazao je, između ostalog, da razvoj vehabijskog pokreta među Bošnjacima u BiH nema nikakvog uporišta u Islamskoj zajednici, niti je to od njih poteklo.
- To su mladići kojima nije Islamska zajednica prišla. Netko im je drugi prišao, a ne naša zajednica. Vehabijski pokret je najveća kontrapropaganda islamu. Nikada se među Bošnjacima, muslimanima u BiH, nije nosila pretjerano duga brada, ekstravagantna odjeća, ili se propagiralo neko drugo ponašanje, rekao je Karić i kupio me na neviđeno.
 
I još:
-Islamska zajednica ne može trpjeti nikakve sukobe u džematima, zaključio je Enes (ljubim te Enese u oba obraza), te izrijekom naglasio potrebu europeiziranja Bošnjaka i stvaranja građanske države BiH u kojoj će svi građani imati svoja prava. Problem naglog rasta "vehabijskog" pokreta ocijenio je kao veliku opasnost za razvoj građanske države i "bosanskog islama koji će cijeniti suvremene civilizacijske vrijednosti".

Što se vehabizma tiče, riječ je o ogranku sunitskog islama, koji se među BiH muslimanima počeo širiti tijekom 1993. i 1994. godine. Dakle, u one olovne godine, kad se razvijalo svako govno na svim stranama i kad je dušmanin nasrnuo na Bosnu, isto tako - sa svih strana. Da se ne zavaravamo, u poziciju dušmanina rado se svrstala i Tuđmanova Hrvatska, nadajući se da će otkinuti koji komadić bosanskog tla.

Nadalje, recimo i to da "vehabistički" pristup populariziranju islama među svojim pristašama počiva na ideji njegova vraćanja korijenima, rigidnom teokratskom režimu, koji svoje pobornike uglavnom ima među raznim militantnim islamističkim organizacijama, zagovornicima svetog rata. Najveća koncentracija "vehabijskih" udruženja BiH zabilježena je u okolici Zenice, Travnika, Bugojna i Sarajeva. Vehabije možete prepoznati po karakterističnim bradicama i "potkraćenim" trofrtaljkama. (Naravno, ako netko ima bradicu i nosi trofrtaljke to nam neće reći da je isti po defaultu vehabija. A ako i jest vehabija, 'ko ga jebe, sebi je vehabija, samo nek' nas ne dira i nek' gleda svoja, a ne državna posla.) Vehabije žive po šerijatskim pravilima i ne jebu civilizacijska dostignuća.

I za kraj, još jednom - evala Enese!!!