NIKOLA BAJTO, GLAVNI UREDNIK NOVOSTI: U Bakićevom slučaju hrvatske medije spopada sinkopa

Ivan Kegelj

18. listopada 2017.

NIKOLA BAJTO, GLAVNI UREDNIK NOVOSTI: U Bakićevom slučaju hrvatske medije spopada sinkopa

Nikola Bajto glavni je urednik Novosti, tjednika pred čijom se redakcijom redovito okupljaju zapjenjeni hrvatski nacionalisti, e kako bi upriličili barbarsku predstavu spaljivanja spomenutog lista i pozvali na njegovo gašenje. Osim na meti nacionalista, Novosti se redovito nalaze i na meti klerikalnih udruga predvođenih Željkom Markić i njezinim suradnicima, kao i na meti libertarijanaca. Potonje je naročito uzbudila naslovnica posljednjeg broja lista, u kojem se tematizira natječaj za nabavku micro-bitova, što je projekt koji je započeo jedan od libertarijanskih gurua u Hrvatskoj - Nenad Bakić.

Novosti pred ovim napadima ne posustaju, nego iz broja u broj otvaraju teme kojima medijska mainstream scena u Hrvatskoj uglavnom ne smije niti primirisati. Naš sugovornik, dakle, govorit će nam o Novostima, njihovoj uređivačkoj politici, napadima, sudskim tužbama i medijima u cjelini.

Novosti
"Napade na Novosti generiraju oni koji mrze Srbe i oni kojima smo se svojim pisanjem naročito zamjerili" (FOTO: Novosti)

Kolega Bajto, u posljednje vrijeme Novosti su izložene gotovo svakodnevnom linču. Vaše novine su i prije pet godina bile jednako kritički nastrojene prema hrvatskoj svakodnevici, ali pritisak nije bio ni izdaleka takav. Zašto se intenziviraju napadi na Novosti, tko ih i zašto generira?

- Novosti zastupaju iste stavove kao i ranije, ali se u toku ekonomske krize politički kontekst zaoštrio. Neke od temeljnih ustavnih vrijednosti, kao što su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo ili zaštita ljudskih prava, našle su se na udaru agresivnih nacionalističkih i ultrakonzervativnih grupa, koje podržavaju i crkvene strukture. One su iskoristile slabost glavnih političkih stranaka kako bi nametnule vlastite zadrte programe. Najveći je problem što je sam HDZ nakon gubitka izbora 2011. godine bazirao svoju konsolidaciju na nacionalizmu i sunovratio se pod Karamarkovim vodstvom na razinu primitivnih političkih organizama kakvi su Ivan Tepeš, Ruža Tomašić, Ladislav Ilčić, Zlatko Hasanbegović, Željka Markić ili Velimir Bujanec. Oni su u međuvremenu inficirali politiku i ako je uopće istina da ih se Andrej Plenković pokušava otresti i vratiti svojoj stranci evropski politički sadržaj, onda smo na bezbroj primjera vidjeli - najnoviji je bio nacrt Obiteljskog zakona - koliko je dalekosežan bio taj sunovrat HDZ-a i do koje je mjere uznapredovala ta infekcija. Vidjeli smo to i na primjeru ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, vidimo to i u zagrebačkoj Skupštini, gdje Milan Bandić i Plenković paktiraju s Hasanbegovićem, a vidimo i u ovom dezorijentiranom SDP-u, čiji se predsjednik svadbenom čestitkom dodvorava jednom notornom fašističkom huškaču. Novosti i naš izdavač Srpsko narodno vijeće su prirodne mete nacionalista već zbog srpskog predznaka. Na nas je u posljednje vrijeme usmjeren i bijes zbog toga što su zastupnici nacionalnih manjina ponovno postali prihvatljivi HDZ-u kao koalicijski partneri i što vrše pritisak na Plenkovića da se riješi Karamarkovog naslijeđa. Problem koji nacionalisti i ultrakonzervativci imaju s Novostima tim je veći što im svojim pisanjem pružamo aktivan otpor. Uporno objašnjavamo javnosti njihove krajnje ciljeve, vadimo na sunce prljavu prošlost koja ih politički definira, istražujemo njihovu interesnu i financijsku mrežu, budno ih pratimo i eksponiramo njihove ideje i projekte. Dakle, napade na Novosti generiraju oni koji mrze Srbe i oni kojima smo se svojim pisanjem naročito zamjerili.

Što se događa u redakciji kad vam pod prozorima, ispred zgrade, gomila spaljuje novi broj Novosti?

- Ovisi o tome koji je dan. Ustašoidi obično dolaze subotom, kada u redakciji imamo dežurstvo. Jedne subote u prosincu prošle godine, kada je Dražen Keleminec organizirao prosvjed na kojem je 150 njegovih pristaša pod našim prozorima urlalo "Za dom spremni", dole su ga pratili naši reporteri, a gore u redakciji nastajala je naša iduća naslovnica, kao odgovor na taj prosvjed. Bila je to naslovnica s crvenom petokrakom i naslovom: "Zvizda vam materina".

Kolege iz profesije, govorim o mainstream medijima, a naročito o javnim servisima - Hrvatskoj televiziji i radiju, vrlo rijetko uzimaju Novosti u zaštitu. Gledajući samo taj odnos takozvane struke prema Novostima, može se povući jasna paralela s vremenima kad je izlazio Feral Tribune. Novosti su Hrvatskoj, kao i Feral Tribune, očigledno nepoželjna medijska pojava. Mislite li da je u takvim okolnostima moguće dugoročno računati s opstankom tjednika?

- Ovo čemu proteklih godina svjedočimo na javnoj radioteleviziji treba jasno imenovati. To je sirova nacionalistička čistka, nezapamćena od 1990-ih. Najbolji novinari su smijenjeni ili otjerani, a velik broj kolega o kojima govorite vidio je u toj čistki priliku za probitak. Takvi ne da nas ne uzimaju u zaštitu nego su se dokazivali stvarajući prostor onima koji nas napadaju. Rezultat njihovog rada je javni medij relevantan jedino kao vijest u drugim medijima, i to vijest o sadržajnim skandalima, financijskim dubiozama i tehničkim gafovima koje proizvodi. Što se tiče ostatka mejnstrim medija, stanje nije bajno, ali još uvijek postoje pojedini novinari koji ne zabijaju glavu u pijesak pred događajima i procesima koji im se odvijaju pred očima. U okolnostima napada na slobodu jednog medija podrška novinara doista znači, svaki takav glas i svaki takav tekst čini razliku. Ohrabruje, također, i principijelan stav vodstva Hrvatskog novinarskog društva o seriji napada na Novosti ove godine, tim važniji što su za reakcijama HND-a slijedile reakcije vodećih međunarodnih strukovnih organizacija. Situacija je u tom smislu danas puno bolja nego u vrijeme spaljivanja Ferala koje je prolazilo uz potpuno ignoriranje domaćih medija i struke. Moj je dojam da je hrvatsko društvo nešto zdravije od hrvatske politike, da nije pratilo mjeru političke retardacije koja se odvijala posljednjih godina i da trenutačno postoji očekivanje građana od desnog centra da se upristoji, a od lijevog centra da se zbroji i konačno počne artikulirati neku ideju progresa. U svakom slučaju, mi od čitatelja dobivamo poruku da smo poželjna medijska pojava, njihov broj snažno raste. Ne mislim da je dugoročni opstanak Novosti ugrožen, dapače, mislim da je ugrožen dugoročni politički opstanak onih koji nas žele ugasiti.


"Novosti ne funkcioniraju kao bilten SNV-a nego kao medij koji drži do svoje uređivačke autonomije i koji se vodi principima novinarskog zanata" - Nikola Bajto (FOTO: Lupiga.Com)

Protiv Novosti se koristi ista napadačka strategija koja se koristila protiv Ferala: javna lomača, u doslovnom i prenesenom smislu, (ne)kolegijalno ignoriranje i - sudske tužbe. Mlađi čitatelji ne sjećaju se koliko je novca Feral morao isplatiti ljudima poput Tomislava Merčepa, i to za objavljivanje činjenica koje su naknadno verificirali i sudovi. Napominjemo to želeći dati do znanja da se sudovi u Hrvatskoj, kad su mediji u pitanju, teško mogu nazvati adresom koja daje točnu i pravednu ocjenu o naravi objavljenog sadržaja. Kako Novosti stoje sa sudovima i sudskim postupcima? Koliko sporova imate, koliko dobivate i gubite, i koliko, na koncu, sve to košta?

- Zasad nemamo rezultate sudskih sporova jer je val tužbi krenuo koncem pretprošle godine i svih desetak procesa je u fazi rasprave na prvom stupnju. Prije uspona Karamarkovog radikalno desnog HDZ-a na vlast u koaliciji s Mostom imali smo samo jedan manji slučaj i ta činjenica jasno govori o povezanosti vala tužbi protiv Novosti s političkom atmosferom. Jedan dio tužitelja su ljudi koji bi voljeli da se šuti o njihovoj mračnoj prošlosti, a drugi dio su oni koji ne podnose kritički komentar o tome što rade danas. Izdvojio bih kao egzemplaran slučaj Božidara Alića koji javno veliča ustašku NDH i javno trenira sina da uzvikuje "Za dom spremni" i "Srbi su zločesti, Hrvati su dobri", a spopadaju ga duševne boli kada se o tome piše. Naši utuženi tekstovi nastajali su, kao i svi ostali, samo zato što smo radili svoj novinarski posao, zato što smo opisivali hrvatsku stvarnost koja često zna biti ružna. Slučajevi Alić, Hrga, Pauletić, Dadić, Bonković, Kovačić, Belobrajdić, Bakić i drugi, sve su to problemi s vlastitom slikom pred javnim ogledalom. Novosti nisu nikome od tih tužitelja podmetnule ništa osim ogledala. U te sudske procese idemo s argumentima i čiste profesionalne savjesti, a sudstvo nam je u prosjeku takvo kakvo jest, nazaduje i napreduje s ostatkom društva u kojem definitivno manjka slobode kao nužnog uvjeta za iznošenje istine.

U Novostima imate nekoliko neponovljivih autora i autorica. Kako usuglašavate ideje, odnosno kako izgleda proces nastanka jednog broja Novosti?

- Godinama smo razvijali i list i redakciju i danas imamo čitav niz jakih komentatorskih pera, izvrsne novinare i novinarke u unutarnjoj i vanjskoj politici, u manjinskim, društvenim i kulturnim temama, imamo istraživače, reportere, dopisnike iz krajeva s većim udjelom srpskog stanovništva. Imamo zbilja izuzetnu ekipu, od prekaljenih feralovaca do mladih novinara čija otkrića i tekstovi, poput onih o Hasanbegovićevim odama ustaškim mučenicima, Barišićevom plagijatu ili HOS-ovoj ploči u Jasenovcu, imaju moć da pokrenu dugotrajne rasprave u javnosti. Ta snaga redakcije je nešto što daje samopouzdanje kada nas napadaju. A jedan broj Novosti nastaje između redakcijskog kolegija četvrtkom i prijeloma lista srijedom. Na kolegiju usuglašavamo dio tema pa onda praktički iz dana u dan pratimo zbivanja i postupno oblikujemo i te teme i ostatak lista. U međuvremenu se uvijek nešto njuška, čeprka, uvijek postoje i neke priče na kojima radimo mimo tjednog ritma, u pozadini.

Mogu li Novosti biti objektivne i koliko su objektivne kad pišu o stranačkom političkom životu srpske manjinske zajednice u cjelini, obzirom na utjecaj Milorada Pupovca u SNV-u, koji je vaš izdavač?

- Taj politički život izgleda otprilike tako da većina birača srpske nacionalnosti, nekih 60 tisuća, ipak glasa u općim izbornim jedinicama za stranke kakve su SDP ili HNS, a nekih 20 tisuća odlučuje ih se za SDSS kao manjinsku stranku pa glasaju u posebnoj izbornoj jedinici. Novosti jesu manjinski list, ali nemaju isključivi fokus na tu dimenziju politike. Radimo isto što i svi drugi mediji, bavimo se najvažnijim procesima i akterima na političkoj sceni, glasali za njih hrvatski Srbi ili ne. Istina je da iz perspektive promicanja i zaštite manjinskih prava dijelimo temeljne pozicije s izdavačem, uostalom, SNV je kao izdavač definirao programsku osnovu Novosti prema kriterijima Savjeta za nacionalne manjine. Ali Novosti ne funkcioniraju kao bilten SNV-a nego kao medij koji drži do svoje uređivačke autonomije i koji se vodi principima novinarskog zanata. Oko te činjenice se jako dobro razumijemo s izdavačem. Postojala je obostrana volja da se takav odnos uspostavi, a onda i štiti pod pritiscima kakve smo znali imati, kao 2012. godine kada je tadašnji predsjednik Ivo Josipović očekivao od Pupovca da zaustavi naše pisanje o aferi ZAMP. To se, kao što znate, nije dogodilo, ni po cijenu njihova političkog razlaza.

Jedna od čestih primjedbi je da ste financirani iz državnog proračuna. Pritom se uglavnom prešućuje da sve tiskane medije u Hrvatskoj država podupire poreznim olakšicama i desetinama milijuna kuna oglasa na državnoj i lokalnim razinama. Jesu li Novosti žrtva te prozivke zato jer su list srpske manjine ili je problematična njihova urednička politika? U slučaju neprofitnih medija, urednička politika bila je dovoljan problem da ih Vlada pokuša uništiti, ukidajući do tada raspisivane natječaje.

- Pa od tih što nas prozivaju čujemo da ne bismo bili problematični kada bismo se zatvorili u geto i bavili se isključivo srpskim folklorom, fino primali plaćicu i šutjeli o svemu što se događa. Naravno, problematična im je naša uređivačka politika, kao i u slučaju neprofitnih medija koje je Hasanbegović skinuo s proračuna Ministarstva kulture zato što su stajali na putu njegovoj zatucanoj ideologiji. Ista je stvar i s neoliberalnim jurišnicima koji nas prozivaju u posljednje vrijeme. Oni u svemu što je javno financirano vide uhljebe, a isključivi im je cilj da sugrađanima nešto mrknu - komad zdravstva, komad školstva, komad javnog prostora - kako bi se potom kočoperili u svojim vilama, jahtama i SUV-ovima. Ne bismo ni njima toliko smetali da primamo plaćicu i šutimo o toj otimačini, da smo doista uhljebi. Njima zapravo smeta to što radimo svoj posao.


"Ne bismo toliko smetali da primamo plaćicu i šutimo o otimačini" (FOTO: Privatna arhiva)

Mislite li da država uopće treba podupirati medije, odnosno u kojem omjeru ih treba podupirati, a u kojem ostaviti takozvanoj slobodnoj ruci tržišta?

- Država treba podupirati medije, kao što podupire škole i sveučilišta, i to u omjeru u kojem se ozbiljno bave novinarstvom jer je to posao od javnog interesa. Određeni sustav već imamo. Javno se financiraju HRT i Hina, značajno se dotiraju lokalne televizije, tiskani mediji podupiru se nižim PDV-om, dio internetskih portala dobiva neka sredstva preko Agencije za elektroničke medije, a postoje i medijske potpore nekih gradova. To sve skupa nisu beznačajna sredstva i u tom sustavu najveći je problem kvalitete i slobode tih medija. Mislim da bi javno financiranje trebalo nastaviti razvijati kroz različite oblike, ali posebno tako da se omoguće nezavisne medijske inicijative koje dolaze od samih novinara. To je bila intencija programa za neprofitne medije koji je već u pilot-fazi s budžetom od tri milijuna kuna pokazao kako se s relativno malo dobro usmjerenog novca može dobiti vrlo živa alternativna medijska scena. Ti novinari su svojim radom vrlo brzo dokazali da postoje važne teme koje mejnstrim mediji ne smiju otvarati, ali i one koje propuštaju otvarati, a zanimaju javnost. Možemo samo zamisliti kakav bismo efekt imali kada bi takav program imao budžet od 30 milijuna kuna. Ali to je ona vrsta nezavisnog, izvornog novinarstva koje se vlast boji i zbog koje je ministrica Nina Obuljen Koržinek, umjesto da nastavi razvijati taj program, stala iza Hasanbegovićeve odluke o njegovom gašenju.

S jedne strane protiv sebe imate konzervativne katolike, na čelu sa Željkom Markić, a s druge ste otvorili front prema libertarijancima, čiji je neformalni predvodnik Nenad Bakić. Ovaj čovjek u vrlo kratko vrijeme uspio se nametnuti kao svojevrsni mesija hrvatskoga školstva. Kako objašnjavate njegov uspjeh, koji su Bakićevi motivi za takvo društveno djelovanje?

- Meni se čini da postoji određena veza između djelovanja neokonzervativaca i tog Bakićevog uspjeha. Prošlog tjedna, usred panela na kojem je sudjelovao s ministricom Blaženkom Divjak, Bakić je na telefonu ugledao novu naslovnicu Novosti sa svojom slikom i to ga je toliko razljutilo da se s nekom izmišljenom optužbom smjesta istresao na Borisa Jokića, koji se našao u publici. Zašto baš na Jokića, bivšeg voditelja kurikularne reforme? Jokić je čovjek iz javnog sustava, znanstvenik s javnog instituta, kojem je u jednom trenutku bio povjeren važan javni posao i on ga je preuzeo s velikim entuzijazmom, kao i stotine hrvatskih nastavnika koji su se dobrovoljno uključili u taj projekt. Brutalno su zaustavljeni. A onda se, baš na tom uspjehu konzervativnih jastrebova da uguše reformsku inicijativu nastavnika iz samog sustava, pojavljuje predatorska inicijativa poduzetnika Bakića, kritičara te javne reforme, zagovornika smanjenja broja nastavnika i propovjednika privatizacije školstva, koji ne dijeli djeci te svoje mikroračunalne čokoladice samo zato da bi se prikazao kao dobročinitelj, nego ih dijeli zato da bi sa svojom neoliberalnom agendom penetrirao u školski sustav. Mediji ga promoviraju, dodjeljuju mu nagrade i slave ga kao mesiju kako bi konstruirali lik društveno odgovornog poduzetnika kojim će supstituirati propali model što su ga do jučer slavili u liku Ivice Todorića, kojeg se danas s gnušanjem odriču. Poduzetnik-filantrop samo je novi oblik kamuflaže pod kojim će se legitimirati zgrtanje bogatstva, ali bojim se da su kolege iz mejnstrim medija uzele za model pogrešnog čovjeka. Bakić je za tako nešto previše nametljiv, a sa svojim je agencijama za preprodaju radne snage i previše eksplicitan primjer izrabljivačke logike kapitalizma. Očito je da ponuda pogodnih figura među poduzetnicima i nije neka.

Kakve su reakcije nakon što ste Bakića imali na zadnjoj naslovnici, vezano za, po svemu sudeći, dirigirani natječaj za nabavku micro bitova?

- Primitivne. Reakcije Bakićevih istomišljenika na društvenim mrežama bile su na nivou zadnjih ustašoida koji nas napadaju iz nacionalističkih pobuda. A objavili smo samo gole činjenice. Bavili smo se natječajem za nabavu mikroračunala koji su Ministarstvo obrazovanja i Carnet skrojili po mjeri proizvođača partnerski povezanog s Bakićevom fondacijom i na koji se odazvao jedino taj proizvođač. Mjesecima smo tražili od države odgovore o projektu u koji je ušla s Nenadom Bakićem, ne samo mi, nego i neki drugi manji mediji, ali je Ministarstvo uporno šutjelo. Medijske reakcije su zasad nikakve. Osim N1 televizije, svi ostali mejnstrim mediji, koji su inače jako nabrušeni na nepravilnosti u javnoj nabavi, prave se da se ništa nije dogodilo, prešutjeli su čak i Bakićev napad na Jokića koji se odvijao na medijski popraćenoj konferenciji, u prisustvu ministrice. Naprosto, spopala ih je sinkopa. Tek što su se probudili iz duboke kome u kojoj su proveli posljednjih 25 godina u pogledu Todorića.

U državi u kojoj je Horvatinčić oslobođen krivnje za smrt talijanskog bračnog para, mislite li da je pametno suprotstavljati se osobi čija imovina premašuje višegodišnje budžete novina koje uređujete i koja često tuži novinare i pritom smatra napad na sebe napadom na nacionalne interese?

- Mislim da je to naš posao. Kada vidite koliko ubojica, lopova i hulja od rata i privatizacije naovamo slobodno šeće zemljom i još zauzima visoke položaje na društvenoj ljestvici, ne možete ga raditi računajući na to da će vas pravosuđe pratiti, a kamoli štititi. Za nas je važnije da istina dopre u javnost. Horvatinčićev slučaj je nešto što danas izaziva javno zgražanje, ali trebao ga je izazivati i slučaj Merčepa kojeg ste spomenuli, a mogli ste i Glavaša, mogli bismo prije Todorića nabrojati još stotinu njih. Istina se nekad teško probija, pogotovo s ovakvim mejnstrim medijima koji opslužuju moć i moćnicima služe kao barijera od javnosti. Pa ipak, iskustvo nam govori da posao kojim se bavimo dugoročno ima efekta. Ozbiljno novinarstvo je tiha voda. Brojni su oni koji su, ako i nisu završili iza rešetaka, zahvaljujući tom poslu raskrinkani u javnosti i lišeni velikog dijela svoje moći.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com