ANDREJ NIKOLAIDIS: Antifašizam počinje borbom protiv "našeg", a ne "njihovog" fašizma

Lupiga.Com

12. svibnja 2020.

ANDREJ NIKOLAIDIS: Antifašizam počinje borbom protiv "našeg", a ne "njihovog" fašizma

Tužna je to, razvučena i dosadna priča, naš poraz od fašizma. Povrh svega, bez sretnog kraja. Priča je to o ljudima čiji su djedovi porazili fašizam. Onda su unuci fašista odlučili da pobijede u izgubljenom ratu svojih djedova i u tome uspjeli. Ako je neke pouke u toj priči nekada i bilo, nema više nikoga ko je se može prisjetiti.

Nešto što tvrdi da se zove “Počasni bleiburški vod” organizovaće komemoraciju “nevinim” vojnicima zločinačke, istrebljivačke, monstruozne ustaške vojske. Kao MC će nastupiti nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić – on će predvoditi svetu misu u katedrali Presvetog srca Isusova u Sarajevu. 

ZAJEDNIČKO REMEK DJELO

Ko će, ako neće sveštenik? 

Da li bi rehabilitacija i pobjeda fašizma u sudijskoj nadoknadi bila moguća bez vjerskih zajednica, koje su nadtrčale ono iznemoglo sekularno što se vuklo po terenu? Naravno da ne bi. One su držale sredinu i davale tempo: kvarile igru protivnika, povezivale svoju odbranu sa napadom. Doprinos predstavnika vjerskih zajednica ruženju najboljeg i ponovnom uzdizanju najgoreg iz naše prošlosti nemoguće je precijeniti. Pobjeda onomad teško poraženog, dotučenog fašizma na prostoru bivše Jugoslavije njihovo je zajedničko remek-djelo. Oni su dokazali da su naši narodi i narodnosti, kad se ujedine oko zajedničkog cilja, na primjer rehabilitacije fašizma, sposobni i za ono što se u teoriji smatralo nemogućim, a u praksi potvrdilo kao moguće. 

Zašto kardinal Vinko Puljić tog dana, 16. maja 2020., u sarajevskoj katedrali neće održati misu za sarajevske žrtve Maksa Luburića i, generalno, sve žrtve NDH? Zašto predstavnici islamske zajednice na zagrebačkom groblju Mirogoj tog dana neće održati dovu za sve žrtve koje su za sobom ostavili ustaše muslimani? Zašto Srpska pravoslavna crkva, recimo da to u njeno ime učini Betmen Risto Radović, ili njegov Robin, pop Gojko Perović, ne pozove narod pred hram u Podgorici i održi moleban za sve žrtve četničkih zvjerstava?

Pitanje je, dakako, retoričko. 

Puljić će u Sarajevu plakati za ustašama, za kojima će, sinhronizovano, na Mirogoju suzu pustiti i Mersad efendija Kreštić. Amfilohije će, čim mu korona virus dopusti, opet skočiti do Kamniške Bistrice, da oda počast kao golubica bijelim dušama četnika koje su “bez suđenja” pobili partizani, “crni vrani”, što “crni su im došli dani”.

FAŠISTIČKI ANTIFAŠIZAM

Već više od tri decenije fašizam ovdje prodaju kao stvar demokratije, pluralizma, “civilizovanog odnosa prema nevinim žrtvama”, “odavanja počasti žrtvama totalitarnog režima”. Fašizam 2.0 proizvod je prilagođen vremenu i zahtjevima tržišta, koji prodaju kao antifašistički fašizam.

No istinski razlog pobjede fašizma je ono što mu se, navodno, suprotstavlja - fašistički antifašizam.

Fašistički antifašizam, što je to? 

E, to ti je, da prostiš, ono kad u Zagrebu govoriš o četničkim i partizanskim zločinima a po sred Jasenovca postaviš tablu sa natpisom “Za dom spremni”. To ti je ono kad u Beogradu i Podgorici prebrojavaš srpske žrtve u Jasenovcu, a rehabilituješ Dražu. To ti je, u Sarajevu, ono kad ti smeta misa za ustaše u katedrali, a ne smeta dova za ustaše na Mirogoju – kada ti smeta ulica sa imenom Mile Budaka u Mostaru, a ne smeta škola sa imenom Mustafe Busuladžića u Sarajevu.

To ti je kad sa petokrakom na čelu ratuješ za ciljeve četničkog pokreta, koje je u spisu “Homogena Srbija” 1941. definisao Stevan Moljević. Vojska koja je bombardovala Vukovar i Dubrovnik bila je fašistička. Vojska koja je naoružala četnike koji su pod opsadom držali Sarajevo bila je fašistička. Nekada slavna, pobjednička Titova armija, samo deceniju po smrti svog vrhovnog komandanta, skončala je kao fašistička banda koju je, kao gangrena, zahvatilo četništvo. 

ŠTA JE ANTIFAŠIZAM

Antifašizam počinje i završava ne borbom protiv “njihovog”, nego borbom protiv “našeg” fašizma. 

Antifašizam je težak, jer je forma askeze.

Terminologijom Marka Miljanova… Antifašizam jugoslovenskih naroda diplomirao je 1945. na junaštvu: odbrani sebe od fašizma drugih.

Pao je 1991. na čojstvu: odbrani drugih od fašističkog u sebi.

Lupiga.Com via Žurnal

Naslovna fotografija: Pixabay

 

Srodne novice

broj komentara: 53

Komentari

  1. Verena prije više od 4 godine

    I da,
    naziv skole je,mada ukinut i dalje na snazi.
    To nikako ne znaci da se ne treba uciniti sve,da naziv ove skole i u praksi bude ukinut.
    Da,onaj tko ostavlja naziv ove skole,mora imati na umu,kakve ce posljedice snositi.
    Dok je takvog sljepila kod vladajuce oligarhije,bice moguce da se i u Mostaru ulice zovu po Bobanu,Stepincu i Franceticu.

  2. Verena prije više od 4 godine

    @Jusuf,
    Zastupnici u kantonu Sarajevo,donijeli su jos 2018 godine odluku o izmjeni naziva osnovne škole Mustafa Busuladžić, u Dobroševićima, na području sarajevske opštine Novi Grad.
    Pitanje mise u Sarajevu,bas kao i ucenja dova u Zagrebu ustasama muslimanima,nije prvenstveno pitanje ni vjere ni morala,vec pitanje civilne drzave i sekularnog drustva.Nisu balkanske drzave teokratske,pa se nijedna crkva ne moze izdici iznad drzave.Svaka se mora kretati u okviru zakona i nadleznosti i ovlascenja,koje joj je dala drzava.
    Konacno,to je i pitanje sprjecavanje revizije povijesti i pokusaja demontaze antifasizma.

  3. Jusuf prije više od 4 godine

    Ako može ulica Mustafi ustaši, i ne samo ulica nego i škola, i ako mogu drugim muslimanima ustašama u Sarajevu ulice, što ne bi mogla misa ustašama u Sarajevu? Što se nije protestovalo kada su se donosile te odluke nego se protestuje samo sada?

  4. b prije više od 4 godine

    Hvala , @fotogrf. Zanimljivo .

  5. Faktograf prije više od 4 godine

    Moj djed je sa 17.godina mobiliziran od ustasa, koncem 1944.godine.Isti dan kada se prijavio u ustasku vojarnu bio je svjedok mucenja ljudi od strane ustasa,od tog trenutka imao je samo jednu zelju,pobjeci prvom prilikom i sto dalje od tih monstruma.
    Nakon nekoliko mjeseci to mu je i poslo za rukom,posto se ustaska drzava pocetkom 1945.vec raspadala,uspio se prikljuciti domobranima.
    S obzirom da su partizanske snage pripremale zavrsne operacije oslobodjenja,rasporedjen je u Generalski stol,mjestasce izmedju Duge rese i Ogulina.
    Tu je i ostao do povlacenja,odnosno bjega prema Sloveniji,odnosno Austriji,odnosno Bleiburgu.
    Po njegovoj prici,partizani su silovito napadali i oni su uspjeli zadrzati polozaje 10-tak dana,nakon toga su se uz gubitke morali povlaciti,na povlacenju susreo je starijeg brata koji je bio na kamionu i kretali su se u pravcu Generalskog stola,oko kamiona su bile ustase i on je pokusao dozvati brata s kamiona jer je znao da idu u sigurnu smrt.
    Medjutim jedan ustasa fraceticeve bojne je repetirao pusku i nije nikome dao da sidje.Kamion je nastavio dalje,brata vise nikada nije vidio.
    Nakon toga je krenulo probijanje prema zidanom mostu,odnosno celju,na tom putu je po njegovom iskazu bio pakao,jer su ustase u povlacenju unistavali sve pred sobom.Vazno je napomenuti da je u tom trenutku pavelic i veliki dio ndh vlade,vec bio na sigurnom.
    Dakle nastavili su se probijati prema Austriji a na tom putu su imali na desetine okrsaja s partizanima,djed je za te borbe kazao, zivi preko mrtvih,druge opcije tada nije bilo.
    Sa puno srece i nakon desetak dana dokopao se Bleiburga i cekao predaju Englezima,medjutim Englezi,odnosno saveznici predali su ih partizanima.
    Tada su krenuli u kolonama prema Sloveniji,u Sloveniji su bivali razvrstavani,komesari ozne odvajali su zlocince od mobiliziranih vojnika.Ustase su u svakom slucaju ,mnogo gore prosli od domobrana i to kako je djeda znao reci,po zaslugama.Prijeki sud im je izricao kaznu,najcesce kaznu smrti strijeljanjem.
    Djed je pjeske dosao cak do Sarajeva ,gdje je odradio 3. godine vojacenja u JNA ,odnosno bio je rasporedjen kao miner.
    Nakon tri godine vratio se u rodno mjesto u Hrvatsku,posto je uspio zavrsiti samo 4.razreda skole nadnicario jei radio poslove u komunalcu, da bi nakon par godina zavrsio kao domar u skoli.
    Na tom radnom mjestu ostao je do penzije
    Nikada ali bas nikada nije rekao ruznu rijec o tadasnjoj Jugoslaviji i Titu,dapace ponavljao je da mu je Tito poklonio zivot.
    90 tih je bio jos ziv i kada su se pojavili milosevic i tudjman rekao jedaovo nece na dobro zavrsiti i bojao se je za mene,jer sam ja tada bio u godinama,u kojima je on bio kad su ga mobilizirale ustase i to nije nikada zaboravio.
    Eto to je kratak osvrt na priceo o Bleiburgu,naravno da je ova prica subjektivnog karaktera i odnosi se na covjeka koji je ispricao svoju pricu,kako je on to sce dozivio.
    Bilo bi dobro da se vise komentatora ukljuci u ovu pricu i ispricaju ono sto su cuki od svojih oceva ili djedova,moj djed je gledao u mom prisustvu film od vrdoljaka ,koliko se sjecam zvao se cetverored ,i kazao je da je u tom filmu dobrih 50 % posto lazi,ako lazeon lazem i ja.Bio je posten covjek i ispravan i zbog toga mu vjerujem svaku rijec a sve ovo sam napisao samo iz razloga sto bi i on to napisao da je ziv,uvjek je bio za istinu ma kakva ona bila.
    Ispricavam se za greske utekstu,pisem sa mobilnog.Pozdrav i sve dobro.

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija