Jeste li zapazili kako se na mala vrata naših života (ili barem dnevnih soba, s obzirom na klasičnu poziciju TV-a u stanovima) uvukao stanoviti SARS. Dovoljno je da se nađete u neposrednom kontaktu sa zaraženom osobom i evo ga... O njemu nešto pročitamo tu i tamo, pogledamo jadne Kineze i to je otprilike to. Ali panika prouzročena boleštinom već se opasno približila.

Na tržnom centru u Beogradu ima jedan dio koji se zove "Kineska zona". (Sjetite se, u Beogradu živi već oko 40 tisuća Kineza.) To je zona gdje Kinezi prodaju svoje jeftine drangulije i, zahvaljujući ljudskoj sklonosti ka điđama, uglavnom je dobro posjećena. Međutim, u posljednje vrijeme svi je zaobilaze u širokom luku. Vjeruju da bi bolest u Srbiju mogla stići zakačena na koju od spomenutih điđa (iako su điđe same po sebi bolest, ali o tome drugom zgodom). Sad po Beogradu bježe od Kineza kao Lupiga od poštenog rada. Eto panike.
Ali ima tu još jedna stvarčica s tim SARS-om. Gledam prije nekoliko dana u novinama sličicu s maskama kakve su u posljednjih nekoliko mjeseci u modi u Hong Kongu. To su cvjetni uzorci, lubanje, tufne, kockice, ptičice i svakog boga imaju Kinezi na svojim maskama iscrtanog. Onda se zamislim - ako ovaj planet stvarno šljaka kao što tvrde ekolozi, za nekih pedesetak godina i ja ću u grad s ovim sranjem preko lica. Onda se još jače zamislim. Kakve li nas nove boleštine čekaju? Sranje!
Pa se sjetih ljudi koji rade na odlagalištu otpada Jakuševac. To vam je jedna planina otpadaka ljudskih. A radnici su zaduženi da na vrhu te govnolike planine provode osam sati dnevno. Nedavno su tražili beneficiran radni staž. Mislite da su im dali? Dali su im po čelu. Od zaštitne opreme imaju čizme i maske kakve se nose u Kini. Kakve ćemo svi nositi za kojih 50 godina. Crna prognoza?